Tako je, makar, bilo sve do 2014. godine.
Upravo te godine, kada je Mladen Ivanić pobijedio Željku Cvijanović u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, a SDS i PDP formirali Savjet ministara sa pobjedničkim strankama u FBiH, SDA i HDZ, ono što je do tada bilo normalno i podrazumjevajuće odjednom je postalo neobično, blasfemično i „izdajničko“.
„Bakirovac“ i sarajevski „sećijaš“, gle čuda, nije bio Nebojša Radmanović, visoki funkcioner SNSD koji je prvo sa Harisom Silajdžićem, a zatim i sa Bakirom Izetbegovićem dijelio fotelje u Predsjedništvu BiH.
Izdajnici nisu bili ni Nikola Špirić, Sredoje Nović i brojni drugi najviši funkcioneri tadašnje i sadašnje vlasti u Republici Srpskoj i BiH, a koji su godinama dijelili dobro i zlo, odnosno pretežno privilegije u zajedničkim institucijama BiH zajedno sa kadrovima SDA.
Kao u vicu o Muji i Fati, gdje Fata svog muža uhvati in flagranti s drugom ženom, a on je pita da li vjeruje njemu ili svojim očima, tako je i koalicija opozicionih stranaka iz Srpske sa najvećom bošnjačkom partijom medijski snažno predstavljena kao „skandal“ i „izdaja“, dok je raspodjela fotelja i saradnja SNSD sa Izetbegovićevom strankom poslije izbora 2018. sasvim prirodna i normalna.
Zbog svega navedenog, zaista tragikomično zvuče optužbe pojedinaca, koji „furaju“ nekakav Treći put, da opozicioni lideri planiraju postizbornu koaliciju s SDA. Kao da to ne rade i oni koji se, tobože, gnušaju takve saradnje, a sa strankom Bakira Izetbegovića su skoro dvije decenije, sa kraćim prekidima, na vlasti u BiH.
U priče o „izdajnicima“ i „patriotama“ još jedino vjeruju zaluđeni stranački vojnici, a na društvenim mrežama pokušavaju da je održe plaćeni botovi. Realni život mnogo je složeniji od viceva o Muji i Fati, a većina ljudi, ipak, vjeruje svojim očima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu