Nije to bila odluka tipa: “Zbogom Srbijo, nećeš me vidjeti nikad više!” Jednostavno, muž me podržao u ideji da pokušamo život negdje drugdje, sa obzirom da su nam djeca još uvek vrtićkog uzrasta, a do polaska u školu imamo pune dvije godine odlučili smo da “krenemo preko”.
Mi nismo oni tipovi ljudi koji vjeruju da cijeli život moramo provesti u gradu u kojem smo se rodili, da živimo u porodičnoj kući sa roditeljima. Stoga smo se spakovali i otišli za Norvešku.
Ja sam odmah počela da radim kao negovateljica, muž je vozio za kurirsku službu, a djeca su krenula u vrtić. Dani su prolazili, a zatim i mjeseci. Evo šta smo shvatili:
Što se novca tiče: kad platiš račune, ostaje ti ista suma sa kojom si raspolagao u Srbiji. Stan nemam Norveškoj, nisam ga imala ni u Srbiji.
Slobodno vrijeme: radno vrijeme mi je bilo osam sati, od posla do vrtića mi je trebalo 15 minuta, ali od vrtića do stana – sat vremena. Znači – ništa više slobodnog vremena nisam imala.
Vrijeme provedeno sa porodicom bilo je napetije nego inače. Djeca su zbog promjene klime, ali vjerovatno i stresa zbog preseljenja, počela češće da se razboljevaju. Pošto smo u Srbiji maksimalno koristili “pomoć bake i dede” u tim prilikama, ovdje to nismo mogli. Stoga sam ja počela da “cjepkam” radne dane, a oni su meni “cjepkali” platu. Ja sam sa sve više stresa gledala u djecu kada kinu, a oni su srećni saopštavali da su bolesni jer su, na žalost, jedino tada imali moju punu pažnju.
Kada sam uvidjela sve ovo, žalila sam se sestri u jednom od naših dugih razgovora preko interneta. Ona mi kaže: “Ćuti, bolje ti je tamo, uređenija zemlja, čistija… Vidi kakvo nam je ovdje zagađenje? Za djecu ti je bolje da žive tamo…”
To je bilo i moje mišljenje prije nego sam došla u Norvešku, a onda sam počela da čitam neke forume na temu “život u Norveškoj vs život u Srbiji”.
Shvatila sam da Srbija ima nedostatke na koje mi kao pojedinci možemo itekako da utičemo. Tako su Norvežani to uradili. Na primjer, ako hoćete da nam Srbija bude čista kao Norveška:
Možemo sami da popravimo vrata u ulazu u zgrade. Možemo da ne lomimo ograde, sijalice na stepeništu, pustimo psa da piški na žardinjere u dvorištu zgrade….
Ako želite da vam zgrada izgleda lijepo, ne zastakljujte balkone i ne pravite od njih ostavu, ako to nije urbanistički planirano.
Smeće bacajte uvijek u kantu. Pokupite ono oko zgrade ili po vašem parkiću. Kada to vidi vaše dete, uradiće i ono isto to. Ako imate psa – imate odgovornost. Držite ga na povocu, pokupite izmet iza njega! Sami ste htjeli psa!
Kažu u Norveškoj nema prekršaja u saobraćaju. Pa to je zato što oni poštuju zakon. Ako hoćete da u Srbiji smanjite broj stradalih u saobraćaju:
Ne “secite” druga vozila na putu. Ne kočite iznenada. Koristite signalizaciju kada hoćete da skrenete tokom vožnje.
Ne vozite ako ste pili pivo, rakiju i td.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu