Ekshumirano tijelo je telo krupnog čoveka od 120, 130 kilograma, zamotanog u šatorsko krilo, s debelim vunenim čarapama na nogama. Njegov otac, mršav muškarac od pedesetak kilograma, pokopan je u sanduku sa kožnim cipelama. Postoje čak i fotografije sahrane, prenosi Indeks.
Marko tako već više od deset godina pokušava da odgonetne ko je muškarac kojeg su pronašli u grobu. Za emisiju “Provjereno” Nove TV tvrdi da njegov otac nije nestao, već je doveden na groblje i sahranjen, prenosi Blic.
– Ja se ne osjećam nikako. Nikome ovo ne želim. Ali ja želim samo pravdu. Ja sam napravljen budalom da ne znam gdje sam sahranio oca, gdje sam mamu, da su mjesta zamijenjena. E, to kod Marka Dujmovića ne prolazi. Jer moj otac nije nestao. Umro je u kući Jove Zastavnikovi’, u kojoj sam bio, i dovezen je na groblje i sahranjen – govori besni Marko Dujmović.
– Stric nije tražio tatu, ja nisam tražio djeda. Ja postavljam pitanje hrvatskoj javnosti i hrvatskim institucijama – čije je to tijelo? Kad tako moram reći, konstitucije 120 kila, čiji su to posmrtni ostaci? – pita Goran.
Ko je osoba koju su pronašli prilikom sahrane majke, ne znaju, ali uvjereni su da nije njen muž, odnosno – njihov otac i djeda.
– Znam u čemu sam pokopao djeda. Nisam ga pokopao u šatorskom krilu – govori unuk Goran za “Provjereno”.
Marko se u Dvor na Uni doselio 1997. godine. Godinu dana poslije umire mu otac. I to je početak onoga što njegov nećak zove tragikomedijom. Na fotografijama koje je ekipi “Provjerenog” pokazao Goran Dujmović vidi se da je njegov pokojni djeda bio srednjeg rasta, slabije kilaže zbog bolesti. Pokopali su ga na lokalnom groblju. Tada još nije bilo grobnice, već obična humka. Odlučili su da urede porodični grob pa su 2001. napravili spomenik.
Marko je tada uzeo grobno mesto i za majku, u istoj grobnici u kojoj je pokopao i oca. Majka je umrla 2008. godine. Porodica se okupila, pogreb samo što nije počeo.
– Ljudi gore kopaju normalno grob i stric dobija poziv na telefon, zovu ga ti što kopaju i mi odlazimo gore. Ljudi kažu: “Imamo problem” – prepričava Goran.
Naime, naišli su na sanduk.
– Sanduk su pronašli na 90 cm, a treba da se kopa barem do 140 – govori Marko Dujmović.
Radnici groblja bili su zbunjeni. Na mjestu koje se činilo praznim došli su do sanduka. Goran i Marko odlučili su da vide o čemu je riječ te su skinuli gornju ploču.
– Nalazimo u sanduku u šatorskom vojnom krilu, koje je bilo jako naduvano… Vidimo da je nešto jako naduvano. Mi smo čak sumnjali da su tu dva tijela. To je toliko bilo – kaže Goran. Marko je udario lopatom po šatorskom krilu, a ona je odskočila. Zatim su probili krilo, no počelo je da im ponestaje vremena prije sahrane.
– Mi smo rekli tim ljudima da stave tanki sloj zemlje, da se sahrana odradi i onda će stric zvati policiju i daće zahtjev za ekshumaciju – tvrdi Goran.
Nakon što je pokopao majku na taj sanduk, sve je prijavljeno policiji. Godinu poslije kreću ekshumacije na pravoslavnom groblju u Dvoru. istovremeno, dolaze i do groba Markovih roditelja. Ispod majke nalaze umotano tijelo.
– On kad je otvorio to, ovako je rekao: “Uf, ovo je bio krupan, krupan čovjek. Visok 190, 200 cm, 120, 130 kilograma. Pa, Bože, glava i kosti od moga oca duplo veće. Bijela košulja sa puno dugmića, dole neka kao trenerka, neka sivkasta i na nogama priglavci, oni šareni. Kod nas u Bosni smo to zvali priglavci. Moj je otac imao cipele – šokiran je Marko sada jednako kao i tada.
Odbio je da potpiše rezultate DNK analize. Kako pronađeno tijelo nije izgledalo kao njegov otac, Marko poriče da je riječ o njemu.
Procedura ide dalje, bratu i njemu uzimaju krv, analizira se podudarnost DNK s posmrtnim ostacima. Prvi put dolazi na komisiju i oni kažu kako je DNK analiza utvrdila da je riječ o njegoom ocu.
Goran objašnjava da Marko ništa nije potpisao jer je bio siguran kako nikoga nije pokopao u šatorskom krilu. Iz Uprave za zatočene i nestale koja je obavila ekshumaciju nisu željeli pred kamere. Poslali su zato poduži odgovor u kojem potvrđuju hronologiju događaja. No ne sumnjaju u ispravnost DNK analize koja je pokazala da je riječ o Markovom ocu. U odgovoru Ministarstva branitelja stoji kako porodica nije prihvatila nalaze identifikacije.
– Imajući u vidu da ovaj slučaj nije u djelokrugu rada Uprave za zatočene i nestale, ova će Uprava Komisiji predložiti izuzimanje iz evidencije ekshumiranih posmrtnih ostataka te će o istome izvestiti nadležni Županijski sud u Sisku – napisali su iz Ministarstva.
Institucije ostaju pri tome da je riječ o njegovom ocu. Marko na osnovu izgleda ostataka, odjeće i položaja ukopa to ne može da prihvati. Nudili su mu da ekshumiraju i lijevu stranu grobnice, gdje je pokopao oca, na što je on i pristao.
Pitaju se – ko je to?
I drugi put, Marko je odbio da potpiše da je riječ o njegovom ocu. Tvrdi da su mu tad pokazali neke treće ostatke, ali bez prepoznatljive odeće i obuće u kojoj je otac sahranjen.
– Gdje su cipele? Nema cipela. Ajd’ vi nađite ko je mom tati ukrao cipele, a ja ću potpisati da je ovo moj tata – uporan je Marko.
Crni humor, kaže, najbolji je način da se nosi sa ovom situacijom jer on svog oca nije izgubio. Da nije prijavljeno policiji, niko za tijelo, vjerovatno, ne bi ni znao.
– Pa nađite tim ljudima koji svoje traže. Ja sam nekoga našao. Vrlo jednostavno. Ja sam imao dobru namjeru da nekome pomognem, da neko zna gdje je roditelj svom sinu, da pokopa i da zapali svijeću, a oni utvrdili da je moj otac, a ja sam zadovoljan što sam to izbacio – objašnjava za” Provjereno”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu