Znamo koliko se samo silnog naroda okupi na Manjači da gleda koridu i kasnije proveseli pod šatorom, uz živu muziku, iće i piće. I eto paradoksa, baš zbog okrutne pandemije koja je paralisala svijet, izbjeći ćemo ono što mnogima, i meni samoj, već dugo smeta paradu kiča i nekusa uz obavezne go-go plesačice, a sve u slavu našeg književnika Petra Kočića.
Mogu vrlo dobro da zamislim Kočića u publici kako navija u neizvjesnoj bodljavini bakova, seljaka koji je uz slične scene odrastao, ali sve ostalo prevršilo je mjeru.
Omaž narodnom tribunu pretvorio se odavno u naš poraz, obični vašar, koji je uz pečenje i pevaljake na stolu daleko posjećeniji od svih književnih večeri i izložbi koje se tih dana održavaju.
Niko od organizatora tome nije želio da stane u kraj, jer se na veselju očigledno obrće veliki novac.
A ne smijemo zaboraviti da je ova pozornica bila idealna i za političare, koji nisu propuštali priliku da se svake godine late mikrofona i zapjevaju pod šatorom – malo iz gušta, a još više znajući da kod nas to donosi sigurne glasove. Kako li se tek oni osjećaju što u izbornoj godini ostaše bez ove tradicije?
Mnogi su zbog odluke da se korida otkaže u gubitku, ali najviše sigurno ispašta narod Manjače, koji živi za tih nekoliko dana u avgustu kada mnogobrojnim gostima uspiju prodati nešto domaćih proizvoda ili iznajmiti prenoćište. Nagrada “Jablan” ove godine, ironično, pripade pandemiji.
Intelektualci, s druge strane, poručuju da nam je ova i ovakva godina prilika da izvučemo pouku kako ubuduće na pravi način i čista obraza da organizujemo “Kočićev zbor”. Korida je običaj ovog kraja koji trebamo očuvati, ali vašar i šatorsku muziku nipošto ne treba vezivati za Kočićevo ime i djelo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu