Moje zdravo dijete je tri dana poslije rođenja izašlo sa nekom drugom majkom iz bolnice. Ovo tvrdi Radinka Vagić iz Vrčina, koja vjeruje da je samo jedna od majki koja godinama pokušava da dokaže da je njeno dijete oteto iz porodilišta.
Više od 2.000 roditelja u Srbiji preko raznih udruženja roditelja nestalih beba, traže istinu o svojim bebama rođenim prije dvije, tri i više decenija, jer ni tijela djece, ni prateću dokumentaciju, a posebno umrlice, mnogi od njih nikada nisu dobili. Ništa, osim rečenice da je njihovo dijete mrtvo rođeno.
Svi oni, sa protesta održanog u ponedjeljak, od poslanika su zatražili da ne usvoje Zakon o utvrđivanju činjenica o nestalim bebama, jer vjeruju da im zakon neće omogućiti da saznaju šta se dogodilo sa njihovom djecom, pravo na nadoknadu štete u visini do 10.000 evra po nestalom djetetu nije ono za šta se oni bore, već želja da saznaju gdje se sada nalaze njihova djeca.
Svoju tužnu priču, kao i obrazloženje zbog čega baš sumnjaju da im je dijete “oteto” za Blic su ispričala četiti roditelja koji ne odustaju od potrage za svojom djecom.
Ubjeđivali ga da ne treba da sahranjuje sopstvenu djecu
Beograđanin Goran Rađenović (48) i njegova supruga od 2002. godine bore se za istinu.
Supruga je rodila blizance 2001. godine. Bebe su bile rođene u sedmom mjesecu trudnoće i zbog male kilaže, bile su u inkubatoru. Dolazio sam svaki dan. Obilazilo sam ih i donosio potrebne stvari. Međutim, kada sam četvrtog dana došao, zatekao sam prazan inkubator. Rečeno mi je da je jedna beba umrla tokom noći. Nakon toga sljedeći dan, umire i druga, takođe preko noći, to je bio šok – prisjeća se bolnih uspomena Goran Rađenović.
Slomljen od svega što ga je snašlo, Goran je najprije mislio da nije bilo adekvatnog liječenje od strane doktora, ali kasnije je došao do drugih podataka.
– Nisu nam odmah dali otpusnu listu. Kada ih pitate kada možemo sahraniti djecu, kreću sa raznim pričama, da je najbolje da se bebe ne preuzimaju, da bi to bila obaveza bolnice. Na kraju su mi rekli da postoji mogućnost da se majka ne pomiri sa tim, pa da obilazi često groblje, da uđe u psihički problem. Nikada ništa nisam potpisao, da bih godinu dana nakon toga podnio krivičnu prijavu – dodaje Rađenović.
Kako dodaje, bolnica je navodno sahranila bebe, ali niko nije uradio identifikaciju.
– Oni su te bebe trpali u crne džakove koje niko nije otvarao i navodno su ih kremirali. To se tako završavalo. Brz naše saglasnosti sve su odradili – tvrdi Goran Rađenović.
Pronašla kćerku, ali ne uspijeva da dokaže da je njena
Svetlana Bukvički iz Loznice tvrdi da zna gdje se trenutno nalazi njena kćerka, za koju joj je rečeno da je preminula nakon porođaja. Ona se porodila 16. aprila 1999. godine.
– Nakon porođaja ja sam ostala u Loznici, a moju bebu su navodno poslali za Beograd, a da mi pritom nisu dozvolili da i ja pođem. Samo su mi javili da je beba preminula. Krenula sam sa istragom 2002. godine i za tri godine saznala sam kod koga je moja kćerka. Prije 10 godine prvi put sam stupila u kontakt sa njom. Uporno sam tražila da se odradi DNK test, dostavila sam sudu i tužilaštvu adresu gdje je ona, kao i tužbu protiv osoba kod kojih je. Međutim, sud nije reagovao. Pisala sam i Strazburu i ja se nadam da ću pravdu istjerati i da će moja kćerka konačno biti sa mnom – ispričala je Lozničanka Svetlana Bukvički.
Dijete ocijenjeno desetkom, a onda preminulo jer je rođena sa Daunovim sindromom
Svetlana Škerović porodila se 1994. godine i nije odmah posumnjala da su joj dijete uzeli.
– Sumnjam da su moje zdravo dijete, koje su ocijenili desetkom, na porođaju zamijenili djetetom koje je rođeno sa Daunovim sindromom. Moje zdravo dijete je tri dana poslije rođenja izašlo sa nekom drugom majkom iz bolnice. Tome u prilog govore i podaci iz otpusne liste u mom kartonu, koju sam navodno ja potpisala. Stoji da sam ja otpuštena kući sa tim zdravim djetetom treći dan poslije porođaja – priča Svetlana.
Međutim, u kartonima postoje dvije otpusne liste potpisane njenom rukom.
– Ne znam kako sam mogla da potpišem dvije. Još sam pronašla mnogo nelogično i nepravilnosti, prepravljenih datuma, prepravljenih izjava ljekara – dodaje sagovornica koja kaže da bih prihvatila novac koji im se navodno nudi spornim Zakonom jer nju novac ne zanima, već istina šta se sa njenim djetetom desilo.
Prvo čestitke za dječaka, a onda tužna vijest da je rodila mrtvo dijete
Radinki Vagić iz Vrčina saopštili su da je rodila dječaka, a nakon toga drugi ljekar, da je rodila mrtvo dijete
– Nisam uspjela da se porodim kada je doktor to pokušao, pa su me nakon toga odveli u jednu lijepu dvokrevetnu sobu, u kojoj nisu bile ostale trudnice. Kasnije je došla još jedna žena koja nije imala stomak i sjećam se da je bila dosta starija od mene. Samo je prenoćila sa mnom. Rano ujutru ona je ustala i odveli su je negdje. Bila je čudna, činilo mi se da je bila stranac, jer kao da me nije razumjela kada pričam. Poslije njenog izlaska došli su po mene i odmah su me odveli u salu. Uradili su mi carski rez bez objašnjenja zbog čega. Poslije nekog vremena doktor je došao u moju sobu pitao me: “Šta imate kod kuće?”, ja sam rekla da imam sina, a doktor mi je rekao da sam dobila još jednog sina. Nakon toga došao je drugi, stariji doktor i saopštio mi da sam rodila mrtvo dijete – ispričala je Radinka Vagić koja i danas traga za sinom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu