Parastos za poginule i nestale u akciji “Oluja” služi Njegova svetost patrijarh srpski Irinej.
Poslije parastosa predviđeno je obraćanje svjedoka stradanja Jelene Knežević, koja je avgusta 1995. godine u izbjegličkoj koloni došla u Srbiju, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Ovo je četvrti put da Srbija i Republika Srpska zajedno obilježavaju ovaj dan.
Centralna manifestacija Dana sjećanja na ubijene i prognane Srbe u akciji “Oluja” održava se na stadionu Sportsko rekreativnog centra “Tikvara”.
Skupu iz Republike Srpske, osim Dodik, prisustvuju predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović, predsjednik Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladen Ivanić.
Centralnoj državnoj manifestaciji prisustvuju predstavnici vlada Republike Srpske i Srbije, poslanici u narodnim skupštinama Republike Srpske i Srbije i drugih državnih organa Srpske i Srbije, predstavnici Vojske Srbije, Srpske pravoslavne crkve, udruženja za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije i brojni građani.
U “Oluji” je, prema podacima srpskog Komesarijata za izbjeglice, protjerano 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, 1.856 je ubijeno, a 836 vode se kao nestali.
Ta akcija počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica HVO-a na područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, odnosno na Republiku Srpsku Krajinu.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu, dok su kolone izbjeglica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima ulazile u Srbiju.
Akcija “Oluja” je najveće i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše Jugoslavije tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
Među prognanima 1995. godine je bio i 62-godišnji Vilko Gogić iz Bosanske Krajine.
Počeo je novi život dolaskom u Srbiju, a danas, kaže, i kada bi htio da se vrati nema gdje.
Nemamo gdje da se vratimo. To su sad ruševine, jedino zemlje ima. Ali i da se vratimo, ne možemo da obezbijedimo egzistenciju – rekao je Gogić.
Đuro Šteljić, koji je sa ženom i tri sina protjeran iz Korenice, kazao je da im je tog jutra u kuću došlo šest uniformisanih muškaraca, koji su im rekli da pokupe svoje torbe i nose ili da ostave glave tu u stanu.
Navodeći da im ništa drugo nije preostalo da urade, Šteljić je kazao da se ne zna broj Srba koje su zakopali pod autoput, rovokopačima, pa ih asfaltom pokrivali.
– Naišla je policija, glavnog znam i rekli su nam da se kupimo i idemo odatle. Kažu, ovo je hrvatska domovina, ovo više nije vaše srpsko – priča Šteljić.
Dodaje da je trebalo da u Srbiju dođu u šleperu, koji je išao iz Donjega Laca i koji je izgorio, ali da je sudbina bila takva da dođu u jednom traktoru i tako prežive.
– Ništa nismo ponijeli, ostavili smo tanjir naliven supe, postavljen za doručak djeci. Ostavili smo sve. Dvehiljadite sam otišao da tražim radnu knjižicu u Korenicu, pitam policajca gdje je Šumarija, objasnim mu da sam kod njih radio 30 godina. Pita me da li sam imao kuću, ja kažem da sam imao stan. On mi kaže, ako si imao kuću kupi ciglu, opsovao mi je srpsku majku i kazao je – ovo je gruda hrvatske domovine. Ja sam ostao bez riječi, dočekao autobus iz Šibenika i vratio se nazad, više nisam išao, što ću, nemam šta tamo da radim – ispričao je Šteljić.
Dodao je da tada niko od Srba nije ostao, ali da poznaje jednog koji se vratio u Donji Lapac, u svoju kuću, koju je obnovio sa parama koje je imao.
– Sin mu nije mogao dobiti posao tu i vratio se u Banjaluku. Ja ga pitam kako je, a on mi kaže gledaju te kako će te skinuti i zato sam vratio sina – naveo je Šteljić.
Njegova svetost patrijar srpski Irinej rekao je večeras da je dan kada se dogodila hrvatska vojna i policijska akcija “Oluja” jedan od najstrašnijih dana srpskog postojanja na ovim prostorima.
Patrijarh Irinej istakao je večeras u Bačkoj Palanci, poslije parastosa stradalima u akciji “Oluja”, da je to stradanje bilo takvo da se i nebo zastidjelo od nedjela ljudskih.
– Strašna tragedija, ta mržnja koja je počela u prošlosti nastavila se tokom `Oluje`, a što je tragično – prisutna je i danas – rekao je patrijarh Irinej na centralnoj manifestaciji obilježavanja Dana sjećanja na ubijene i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja”, 4. avgusta 1995. godine.
On je naveo da su se tu sabrali da obnove tužno sjećanje na nevino postradale, koji su imali jedinu krivicu što su bili Srbi i što su pripadali pravoslavnoj vjeri.
– To je bio strašan dan naše istorije. Ono što je najtragičnije oni nisu postradali od ruku nekog nepoznatog naroda niti nepoznate religije već od braće hrišćana koji su pripadali, sa malim razlikama, jednoj drugoj veri hrišćanskoj – rekao je patrijarh Irinej.
Prema njegovim riječima, ovo strašno zlo neće donijeti dobro nikome.
Patrijarh je naglasio da se i danas, poslije dvije decenije, Srbi pitaju šta je taj narod rukovodilo i motivisalo da dignu ruku “na braću svoju sa kojima su dugi niz godina dijelili podneblje i zemlju”.
Srpski patrijarh je rekao da je jedino institucija Crkve mogla da zaustavi to zlo koje je iznenadilo ne samo srpski narod već sav narod svijeta, pogotovo hrišćanske narode.
– Ako ima neko ko je zatajio i ko je mogao da to zlo zaustavi, to je bila Crkva. Nažalost, i njihova i naša tragedija. Da je to učinio neki nepoznat narod, možda bi imali nekakvog razumijevanja, ali to je bio narod sa kojim smo zajedno živjeli, imali istu državu – naveo je patrijarh Irinej.
Prema njegovim riječima, Crkva koja je pozvana da širi ljubav, narod koji čita Jevanđelje, koji se moli Bogu i istom spasitelju, zaboravio je kome pripada i stavio se na sasvim drugu stranu koja ne može nikada i ničim opravda.
On je ukazao da je velika hrišćanska vrlina oprostiti kao što Bog oprašta nama.
– To smo i mi pozvani i nadamo se da će to bar nekoga pokrenti da razmisli šta je bilo i da poželi da se takvo zlo nikada više ne ponovo i to ne samo kod nas- rekao je srpski patrijarh.
On je dodao da je oprost jedini put i način da se zlo izliječi i odstrani, te poželio da Gospod daruje ljubav da se zlo, koje je srpski narod doživio, nikada nigdje ne desi.
– Mi smo pravoslavni hrišćeni pozvani da to činimo i činićemo – napomenuo je patrijarh Irinej, te naglasio da se ne vidi da druga strana tako nešto čini.
Nakon obraćanja patrijarha Irineja, intonirane su himne Srpske i Srbije, te minutom ćutnje odata pošta svim srpskim žrtvama.
“Uvijek ću pamtiti osjećaj straha i nemoći”
Jedna od prognanih u hrvatskoj oružanoj akciji “Oluja” Jelena Knežević, čiji je otac koji je bio pripadnik Vojske RS poginuo u ratu, ispričala je večeras na obilježavanju Dana sjećanja na stradale u toj akciji da će uvijek pamtiti osjećaj straha i nemoći.
– U našu kuću ušla su dva nepoznata čovjeka, bila sam mala da bih razumjela, ali sjećam se majčinog krika i sestrinih suza i straha koji me je obuzeo. Hrabri ginu na prvim linijama fronta, ali ne umiru, žive u sjećanjima onih koji ih vole – rekla je Knežević.
Ispričala je da je 3. avgusta 1995. godine u zoru probudio majčin glas i granate.
– U panici pakujemo nešto garderobe, hrane, vode dokumenta i slike. Moramo napustiti kuću. Kuda ćemo ? Ne znamo. Ne zna ni naša majka. Ima dvije ruke da prigrli nas troje i ponese dva kofera. Vratiće se, tiho progovara, ali se ne okreće i kuću ne gleda dok nas podiže u kamion koji ide od Petrovca, prvog bezbjednijeg mjesta – priča Knežević.
Sjeća se da je kolona bila prepuna uplakanih, gladnih i žednih ljudi koji su unezvjerenim pogledom tražili najmilije moleći Boga da su živi.
– Petrovačku cestu nadleću avioni i bombarduju kolone izmučenih ljudi. Zvuk bombija je bio jači od njih, ali slabiji od jakuka ljudi. Ne postoji zvuk glasniji od krika umirućeg čovjeka i plača onog koji žali za njim. Bar ja to tako pamtim i pamtiću zauvijek taj osjećaj straha i nemoći – kaže ona.
Prisjetila se i neizvjesnosti, ali i osjećaja da povratka na ognjište nema.
– Pamtim iščekivanje dugo kao vječnost da krenemo put Srbije i strahovi se nižu. Hoće li nas zasuti bombama? Hoćemo li stići? Preko Beograda nastavljamo da tražimo utočište za novi početak, nalazimo ga ovdJe u Bačkoj Palanci gdJe smo prihvaćeni raširenih ruku, prigljeni i voljeni…- ispričala je kroz suze Jelena Knežević.
(Srna, Blic, Tanjug)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu