Olivera je gostovala u emisiji “Biseri” kod Vanje Bulića na Blic televiziji i otkrila je kako je postala “Pink Panter” i detalje filmskog bjekstva iz grčkog zatvora.
Poslije tačno deset godina od zabrane ulaska u Grčku, u kojoj je robijala, Olivera otkriva da joj je zabrana ulaska u tu zemlju i zvanično skinuta, piše Blic.
– Moj advokat je priložio potrebnu dokumentaciju da sam se popravila i socijalizovala, da zarađujem, da sada imam bijeli novac, svoje firme – kaže Olivera Ćirković.
Profesionalnu košarkašku karijeru započela je sa 18 godina, igrala je za reprezentaciju Jugoslavije i velike klubove, a karijeru je završila u Grčkoj, nakon čega počinje da se bavi “mutnim radnjama” zbog kojih će kasnije i završiti na robiji.
“Pink Panter”
Kako je otkrila voditelju Vanji Buliću u kriminal je uvodi bivši muž sa kojim ima i dijete.
– “Pink Panter” je jedan modus operandi koji nas je vezivao. Sad sam u penziji. Višestruki povratnik, to odmah kaže da ste profesionalac. Kategorije su razne: teške krađe, akteri, na jednom sudu sam suđena za 116 zlatara, teške krađe, na jednom za oružanu pljačku – kaže Ćirković.
U kriminal je ušla kao ostvarena na svim poljima, a jedina vodilja da se bavi prljavim poslovima bio je novac.
– Moj bivši muž se bavio kriminalom, ali je imao i svoju karijeru. Postojali su oni koji kradu, zatim klinci koji preprodaju tu robu za sitne pare, a onda i oni koji je preprodaju za ogroman novac – kaže Olivera Ćirković, koja se svrstala u treću grupu.
Od preprodavca skupocjenog nakita i bundi, velikom brzinom počela je da se svrstava u najopasniju grupu – organizatore kriminalnih pljački.
– Bili su ljudi koji su mnogo imali i mnogo trošili, ali su bili potpuno neorganizovani. Da bih dovela u red sve, počela sam da organizujem. Mislila sam da sam samo sposobna i brza i da brže dolazim do para. Nisam mogla da podnesem to čekanje – kaže Olivera.
“Preuzela sam odgovornost za najteža djela”
Drugi put kada je dospjela zatvora ističe da su sudije bile jako ljute.
Sebe je opisala kao jedinog manipulatora na svijetu koji je dobar, jer je iz sve snage štitila svoje ljude.
– Za najteža djela sam preuzela odgovornost. Dobila sam 12 i po godina na prvom sudu – kaže Olivera.
Bjekstvo iz zatvora
Svaki zatvor je tvrđava. Svaki stražar je u obavezi da puca, ako mu ijedan zatvorenik samo korak odstupi od zatvora. Ako ga je vidio i nije pucao, leti odmah sa posla kaže Olivera.
– Jedan pogrešan korak i ti si mrtav. To je tako i nema drugoga – kaže Ćirković.
Da bi se pobjeglo iz zatvora prvo mora da se savlada unutrašnja logistika zatvora.
– Rijetko žene ulaze u zatvor sa takvim kriminalnim dosijeom kao što je moj. Povratnik sam, glavna zvezda na televizijama. Imam jedan strašan rejting. U odsustvu su mi izrekli presudu na osam i po godina zatvora i tada sam znala da sam u velikom problemu – kaže Ćirkovićka, koja je odmah odlučila da će pobjeći.
Od slikanja zatvorskog hodnika do spektakularnog bjekstva
Jedan od načina da savlada hodnik dugačak 200 metara i stigne do izlaza vidjela je u njegovom oslikavanju.
Igrom slučaja Olivera upoznaje kćerku bivšeg ministra odbrane u Grčkoj, koja je zbog politike svog oca robijala i preko nje uspjeva da svoje ideje o slikanju progura do komandirke.
– Moja nova prijateljica nosi moje slike komandirki, ona oduševljena odlučuje da se slika u kancelariji direktora, gdje su i glavna izlazna vrata. To je nestvarno. Svakog dana me izvode u taj upravni dio zgrade, gdje zatvorenici nikada ne dolaze – priča Olivera Ćirković.
Stražari su vremenom počeli da se navikavaju na nju, kako kaže, pa joj je i kretanje bilo olakšano.
– U početku kada sam odlazila po boje, bio je nemir među stražarima. Kako dani prolaze, navikavaju se na mene, a kako sam bila odlična u slikanju, počinju drugačije i da me posmatraju. Nisam više kriminalac, već slikar i umetnik – kaže Olivera.
Bjekstvo je organizovala uz pomoć mreže ljudi, koji su joj dali veliku podršku.
– Potplatila sam jednu zatvorenicu, Bugarku, koja je bila kao kraljica Elizabeta, ne smiješ da je pogledaš, da mi iznajmi stan. Ona je to i uradila u najprometnijem dijelu Atine. Iznajmljen je stan, dva motora, jedan brzi koji će mene da vozi, bjekstvo je organizovano za nedjelju, kada moji prijatelji treba da mi donesu paletu sa bojama – priseća se Olivera.
Međutim, nije sve teklo po planu.
– Komandirka odlučuje da umjesto da mi paleta stigne u nedjelju, to bude u četvrtak i tu nastaje prblem. Imali smo samo malo vremena da se sve odigra. Moji prijatelji morali su u roku od tri sata da se preorganizuju – priča Olivera.
“Spremala sam se da pobjegnem kada je nastala gungula”
Kako bi uspjela da pobjegne, morala je da nokautira komandirku, koja je od siline udarca pomislila da je u pitanju bomba, prisjeća se Olivera.
– U trenutku kada moj prijatelj sa paletom boja prilazi vratima, zakuava se situacija. Nailaze dvije zatvorenice, koje idu na lični pregled. Odjednom gungula. Naš dogovor je da mora da udari komandirku, ako ja klimnem glavom. Ne volimo da bijemo žene, muškarce da, ali žene nam nisu u kodeksu – kaže bivša košarkašica.
Jedino što je izgovorila kada je pala bilo je “bomba” što su sve stražarke doslovno shvatile, pa je Olivera mogla mirno da izaže iz zatvora.
– Vidim odmah da je dobro za nas. I mi imamo vrata, koja su otvorena. Tog trenutka znam da je već sve okej. Bili smo jako mirni. Vidim stražare koji su mirni. Dok su se oni sabrali ja sam već bila u drugoj državi – otkriva Ćirković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu