Kako u razgovoru za Blic objašnjava, ona je sportista, osam godina je bila član dobrovoljnog vatrogasnog društva i “oduvijek je nekako priželjikivala da se bavi upravo ovim poslom”.
Kada se pojavio konkurs za posao, aplicirala je i bila jedna od najboljih kandidata.
Počela sam prije šest meseci, upravo mi ističe pripravnički staž i od 13. novembra trebalo bi da pređem na stalno radno mjesto – priča nam Ilićeva.
Prije osam godina, kaže, bila je pozvana da bude član dobrovoljnog vatrogasnog društva Niša gdje je učestovala na raznim takmičenjima.
– Tako sam se i upoznala sa ovim pozivom, opremom, kako sve to izgleda. Dugo sam razmišljala, ipak je to ozbiljan, odgovoran posao, s druge strane rizičan, a nosi i taj emotivni dio kada spašavate ljude u nevolji. Pitala sam se da li ću moći sa tim da se borim. I ipak sam odlučila, da ja želim ovim da se bavim – priča nam.
Ana je sportista, dugi niz godina diže tegove, i bavi se sportom. Studira zaštitu na radu, ali je posao vatrogasca ono čemu želi da se posveti, što upravo i čini. Kako objašnjava, svi koji je poznaju, oduvijek su je zamišljali u uniformi, “jer nekako to ide uz nju”.
– Dugo sam u tome i jednostavno su me u tom poslu zamišljali i ranije. Kada se otvorio konkurs aplicirala sam i eto me. Kolege su sjajne, mnogo mi znači što su me svi prihvatili, i sama sam insistirala da na mene gledaju kao sebi ravnima. Vjerovatno da me štede u nekim situacijama, ali ja se trudim da ravnopravno sa njima obavljam ovaj odgovoran posao – priča hrabra Ana.
Zajedno sa svojom vatrogasnom ekipom učestvovala je u spasavanju ljudi iz solitera koji je bio u požaru, pomogla je da se evakuše čovek iz smrskanog automobila, a gasila je i požar na Staroj planini.
– Požar na Staroj planini bio je zahtjevan jer je bilo puno dima, i potpuno nepristupačan teren, vatra je bila na sve strane. Gorilo je visoko rastinje, borova šuma, naša obaveza je bila da čuvamo dio do puta i nekako smo uspjevali. Međutim, dešavalo se da krene odron velikog kamenja, onda moraš da brineš i da se požar ne raširi i da vodiš računa o svojoj bezbjednosti. Bili smo tri dana tamo, i dala sam sve od sebe da odradim zadatak kako treba – priča Ana.
Na pitanje da li je svjesna da će biti teških situacija, prilikom požara i saobraćajnih nesreća, da će se susretati sa teškim situacijama kakva je bila ona od prije godinu dana kada je voz udario autobus pun putnika među kojima je bilo i djece, Ana odgovora da je razmišljala o svemu.
– Te situacije su zaista teške, ali svjesna sam da će biti raznih zadataka. Kada se desi tako nešto adrenalin vas tjera i vaša obeveza je da pomognete i to je ono što vidite. Poslije toga naravno slijedi emotivni dio, kada se slike vjerovatno vraćaju. Voljela bih da kada dođe do toga do to prevaziđem. Svjesna sam svog posla, rizika i svega i znam da je moja misija da pomažem i sigurno da ću dati uvijek i u svakoj situaciji sve od sebe da posao odradim besprekorno – priča hrabra Nišlijka.
Anine kolege o njoj imaju samo riječi hvale. Kažu da je vrijedna i odgovorna, da isnistira na ravnopravnosti. Nenad Ristić, šef smjene, objašnjava da je koleginica pokazala koliko je vrijedna i odgovorna.
– Ovdje je na snazi neki poluvojni režim, poštuju se starije kolege od rukovodioca do izvršioca, Ana se super uklapa u cijelu tu priču. Što se mene tiče, uvijek prema njoj imam razumjevanja, ali ona ravnopravno učestvuje sa svojim kolegama. Pokazala se odlično na svim zadacima, u ovom poslu potrebno je da imamo razvijen timski duh, jer takav je posao, moramo da radimo svi kao jedan – objašnjava Ristić.
Milan Đorđević, vođa vatrogasno-spasilačkog odeljenja, takođe kaže da je Ana izuzetno posvećena poslu.
– Koliko ona nas hvali, toliko možemo i mi nju. Ona je zaista sebe našla u ovom poslu i mi je podržavamo. Do sada je odgovorila svakom zadatku, dodaje kolega.
Kako objašnjavaju vatrogasci, oprema je teška 15 kilograma, pa čak i do 30. Kada je nedavno trebalo evakuisati 13 ljudi iz solitera, Ana je pokazala da njoj ništa nije teško, pa čak ni oprema.
– Teško je bilo kada je izbio požar u stanu na Bulevaru Nemanjića, evakuisali smo 13 ljudi. Čuli smo zvono za intervenciju, za minut smo se svi spremili i krenuli, kada smo stigli svako je imao svoje zaduženje. Moj zadatak je bio da povežem crijeva od kamiona do mjesta gdje je požar, nebrojano puta sam išla gore dole, teška je i oprema i sve to, ali ja nisam ni osetila. To je posao, to je adrenalin koji me pokreće, a nema veće radosti nego kada spasite nekome život – zaključuje Ana, prva žena vatrogasac u Nišu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu