Zabava

JEDINSTVENA VALUTA U ovom gradu novac RASTE NA DRVEĆU

Gradić Skagvej na Aljasci, sa svega oko 1.000 stanovnika, veoma je izolovan. Nalazi se na 160 kilometara sjeverno od Džunoa, a 1.300 km jugoistočno od Enkoridža. Kagvej je osnovan krajem 19. vijeka kad je u jeku bila zlatna groznica, ali danas se vrijedne materije ne kopaju u rudnicima već kupe sa drveća.

JEDINSTVENA VALUTA U ovom gradu novac RASTE NA DRVEĆU
FOTO: PROFIMEDIA

Naime, u Skagveju vrhovi grana koje ljudi prikupljaju sa smreka blizu Nacionalnog istorijskog parka Klondik gold raš mogu poslužiti kao valuta. Tako se može se desiti da za jedno pivo u pivari “Skagvej bruving ko.” Platite sa kilu-dvije vršaka grana omorike, od kojih se to pivo i pravi.

Smreke igraju važnu ulogu u lokalnoj ekonomiji, pa ih lokalni stanovnici i posjetioci zamjenjuju za gotov novac ili robu. Iako se u “Skagvej bruving ko.” za “pupoljke” može dobiti samo keš, nije neuobičajeno da se trampe za hranu, kafu ili ogrjev.

Mislim da to nije mnogo drugačije od onogo što se događalo ovdje u prošlosti, kad se mijenjalo zlato za drugu robu – rekao je za BBC Kevin Kurtejn koji na Aljasci radi kao turistički vodič.

Trampa pupoljaka grana smreke, bogatih vitaminom C, počela je sa plemenom Tlingit, koje je od njih pravilo čaj. Čak je i kapetan Džejms Kuk kad je posjetio Aljasku krajem 1770-tih napravio pivo od vrhova grana smreke da spriječi skorbut među mornarima. Pupoljci smreka mogu se brati samo nedjelju-dvije godišnje u proljeće kad su mekani. Ne smiju biti ni nezreli ni prezreli. Ljekoviti su sastojak i osim u hrani stavljaju se i u kozmetiku, zbog svog antibakteriološkog dejstva.

– Za mene su pupoljci smreke valuta. Sama činjenica da mogu izaći van i pronaći nešto besplatno, ubrati to nešto i pretvoriti u hranu uvećava monetarnu vrijednost koju oni imaju za mene – kaže Anemari Haskamp, vlasnica kompanije “Glacijal naturals”.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Na Aljasci nema komercijalne poljoprivredne ekonomije, pa je branje vrhova grana smreka najbliže tome da ljudi žive i zarađuju od svoje zemlje. Emili Grejs Vilis, vlasnica firme “Mejden Aljaska herbals”, pravi balzam za ruke i med od pupoljaka smreke.

– Za mene je interakcija između ljudi i drveća pomalo spiritualna stvar. Ali, ako prikupite nešto iz divljine što niko ne posjeduje, onda je to poput novca koji raste na drveću – rekla je Vilis.

Žiteljka Mindi Miler kaže da je ovaj trend sa pupoljcima omorike počeo prije nekoliko godina. Ona kaže da je na “Fejsbuk” grupi “Skegvej svop”, koja služi kao gradska pijaca, vidjela da ljudi hoće da trguju sa pupoljcima.

Do 2016. za pola kilograma pupoljaka smreke u “Skagvej bruving ko.” se plaćalo četiri dolara, ili pinta piva. Kad su pregledali zakone, vlasnici su zaključili da pivara ne može legalno nuditi pivo kao kompenzaciju, pa su sljedeće godine prešli na izdavanje gotovine za vrhove grana smreke, sada sa pet dolara za pola kile. Većina ljudi će taj novac svakako potrošiti na pivo, kažu vlasnici.

Svake sezone osoblje pivare prikupi oko 100 kilograma pupoljaka, a stanovnici na svoju ruku poberu još toliko.

Si Denis, 71-godišnji pripadnik plemena Tlingit iz Skagveja, radio je u Nacionalnom parku 35 godina. On kaže da je brao pupoljke još kao dijete sa svojom bakom i djedom.

– Sada je sve drugačije nego prije. Kad sam bio mali, u šumi smo nalazili svu hranu. Morate poštovati prirodu i moć pupoljaka smreke. Moja baka i djeda su me vaspitali da vjerujem da ako pokvarite zemlju, pokvarićete je za sljedeće generacije – rekao je on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu