Među njima su i poslanici i delegati u državnom parlamentu, njih nešto više od pedesetak, koji su za nepune četiri godine u džepove zgurali 12,5 miliona KM. U prosjeku, svaki od njih je u ovom periodu ušićario oko 200.000 KM, a zasjedali su tek 40 puta u cijelih 45 mjeseci?!
Njima, naravno, ne smeta što su ocijenjeni najneefikasnijim od parlamentaraca u svim poratnim sazivima, a zašto i bi, s obzirom na svotu koju su „zaradili“, a da se nisu ni oznojili. Osim, možda, kad su malo gorljivije branili svoje stranačke interese ili napadali političke protivnike.
Međutim, ova nepravda i bahatost i te kako bode oči onima koji se dnevno znoje i preko osam sati, radeći i vikendom i za praznike, a da svojim platama jedva mogu da kupe dovoljno brašna, masti, soli… Njima nikako nije svejedno da posmatraju nerad onih koji bi, s obzirom na astronomska primanja, trebalo da zapnu za opšte dobro svih građana, a koje, sasvim jasno, interesuje samo njihov lični interes.
Da nije tako, akcize na gorivo bi već odavno bile ukinute, prodaja hrane bi bila oslobođena PDV-a, bio bi ograničen uvoz poljoprivrednih proizvoda koji je rak-rana domaćim proizvođačima… Naravno, ljudima u našoj vlasti nijedna od ovih mjera ne odgovara, jer bi sobom donijela manje para u državnom budžetu. Pa bi se, ne daj bože, moglo desiti da umjesto pet hiljada, njihove plate spadnu na neku manju svotu i eto ti belaja.
Baš ih briga što mnogi radnici u BiH rade za plate kojima njihove porodice ne mogu da zadovolje ni trošak prehrane. Ne interesuje ih što godišnje imamo duplo više rođenih nego umrlih i što ljudi sve masovnije bježe sa ovih prostora, s namjerom da se nikada ne vrate…
Njima je bitno da su njihovi stomaci i novčanici puni, a kad je, na kraju krajeva, sit gladnom vjerovao?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu