Lisabonski ugovor iz 2009. doveo je do toga da su sudbine članica EU toliko duboko i čvrsto isprepletane da njegovog potpisivanje s pravom možemo smatrati trenutkom rađanja “Sjedinjenih Evropskih Država”, na čije je stvaranje 1946. u Cirihu pozvao Vinston Čerčil, piše Blic.
Ugovorom, za koji se slobodno može reći da ima rang evropskog Ustava, sve današnje članice su međusobno toliko duboko povezane da nijedna sebi ne bi mogla da priušti raskid sa EU. Njegovim ratifikovanjem, najveći dio suvereniteta članica i institucija prenijet je na EU, a samim tim i vlast.
Prema Ugovoru o EU, svaka članica ima slobodu da napusti EU, ali praktično je tako nešto nezamislivo – izjavio je Jos za njemački “Fokus” još 2015, sedam meseci pre referenduma u Velikoj Britaniji 23. juna 2016. o tome da li žele da izađu iz EU.
Premijer Dejvid Kameron je najavio Bregzit tri godine ranije da bi već sljedećeg dana podnio ostavku. Tri godine kasnije, poslije beskrajnog niza neuspelih pregovora o Bregzitu između Londona i Brisela, kapitulirala je i Kameronova nasljednica u Dauning stritu br. 10 Tereza Mej. Sadašnji premijer Boris Džonson, koji je spreman je da preuzme odgovornost za ogromnu štetu koju bi Bregzit bez sporazuma prouzrokovao njegovoj zemlji, mogao bi da postane sljedeća žrtva.
U čemu se krije razlog poraza sa kojima se suočavaju političari Ujedinjenog Kraljevstva kojima je narod 2016. dao zadatak da ga izvedu iz EU?
Suština je u tome što je ugovorom regulisan Bregzit praktično od početka bio nemoguć.
– Evropska unija ne može, niti će se odreći četiri osnovne slobode unutrašnjeg tržišta EU: slobodnog kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala, jer bi to značilo početak kraja Evropske unije – kaže Jos.
Te osnovne slobode, a naročito sloboda kretanja ljudi, spadaju u glavne razloge zašto je narod 2016. glasao za izlazak iz EU. Samim tim, suštinske promjene postojećeg ugovora o izlasku iz EU, kojima Džonson navodno teži, ne dolaze u obzir. Isto važi i za “bekstop”, klauzulu u nacrtu ugovora, prema kojoj će Velika Britanija i dalje morati da poštuje pravila carinske unije i unutrašnjeg tržišta EU ako London i Brisel do 31. decembra 2020. ne nađu drugo rješenje, koje će obezbijediti da granica između Irske i Sjeverne Irske ne postane nova spoljašnja granica EU.
Stručnjaci u Briselu i Londonu smatraju da drugačije rešenje za problem irske granice koji bi mogao da dovede do ponovnog izbijanja nasilja u Sjevernoj Irskoj, međutim, ne postoji.
Zbog toga su Britanci suočeni sa neprijatnom alternativom: tvrdi Bregzit, ili odustajanje od Bregzita, smatra stručnjak, podsjećajući da su na referendumu 2016. ljudi mogli da biraju između varijanti: “ostati u EU” ili “napustiti EU”. Podrazumijevalo se da “napuštanje” znači ugovorom regulisani izlazak. Za tvrdi Bregzit verovatno nikada ne bi glasala većina, ocijenjuje autor.
Odustajanje od Bregzita (No-Brexit) je, dakle, jedino rešenje koje preostaje. Za tako nešto London treba samo da povuče svoj zahtev iz 2017., u skladu sa članom 50 Ugovora o EU.
– Čvrsto sam uvjeren da će Ujedinjeno Kraljevstvo, prije ili kasnije, posegnuti za tom mogućnošću, jer samo tako može da se spriječi propast tvrdog Bregzita s teškim posledicama za sve učesnike, prije svega za britanski narod, i zato što će se ispostaviti da je ugovorom regulisani Bregzit praktično neizvodljiv – kaže Jos.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu