To u intervjuu za Srpskainfo kaže Dragan Davidović, direktor Republičkog sekretarijata za vjere Republike Srpske, institucije koja je nosilac obilježavanja tog datuma, na osnovu projekta koga je Vlada Srpske usvojila u avgustu 2018.
Mi smo ovaj projekat već započeli izložbom fresaka sa Kosova i Metohije, koja je u okviru obilježavanja Dana Republike postavljena u Galeriji ANURS i koja će biti otvorena do marta 2019. Osim toga, izradili smo logo, čiji je autor akademik Milivoje Unković, i koji će kao prepoznatljiv vizuelni simbol pratiti obilježavanja jubileja, sve manifestacije i sva kapitalna izdanja koja će biti štampana – kaže Davidović.
Koje manifestacije su planirane?
Planirana su, između ostalog, četiri velika naučna skupa u Bijeljini, Trebinju, Istočnom Sarajevu i Banjaluci na kojim će se osvjetliti dubina istorijskog prožimanja srpskog naroda i crkve, usponi i padovi u istorijskim procesima, međusobni uticaj na identitet i samosvjest, ali i uticaj Crkve na nauku, kulturu, prosvjetu i školstvo.
U Andrićgradu je planirano otvaranje izložbe posvećene srpskoj knjizi i srpskoj štampi, jer ove godine proslavljamo još jedan veliki jubilej, a to je „500 godina srpske štampe i srpske knjige – Goraždanska štamparija 1519 – 1523“. U nekoliko gradova Srpske pokazaćemo impozantno blago riznice Stare crkve u Sarajevu. U pregovorima smo sa Istorijskim muzejom Srbije o otvaranju velike multimedijalne izložbe o Svetom Savi, najvjerovatnije u jesen 2019. u Banjaluci, a potom i u drugim mjestima.
Ali ono što je posebno važno je da je projektom planirana restauracija i konzervacija pravoslavnih ikona, kao i starih srpskih rukopisnih i štampanih knjiga, njihova digitalizacija i naučna obrada. Tu je i pitanje prezentacije srpske kulturne baštine putem monografija, medijske prezentacije i stalnih muzejskih postavki SPC.
Planiramo završetak radova na muzejima u manastiru Žitomislić, manastiru Gomionica, eparhijskim muzejima u Bijeljini i Trebinju i Muzeju srpske štampe i srpske knjige u porti crkve Svetog Đorđa u Novom Goraždu. Kapitalnim projektom zaštite pokretne kulturno-istorijske baštine srpskog naroda i njegove crkve, prije svega ikona i starih knjiga, samom obilježavanju samostalnosti SPC će dati poseban pečat i dokaz o sopstvenoj samosvijesti i odgovornosti prema precima i budućim pokoljenjima.
Postoji li evidencija koliko je starih knjiga i ikona danas ugroženo?
Tačna evidencija, nažalost, ne postoji. Radeći prije dvije godine na izložbi Srpski ikonopis u BiH od 16. do 18. vijeka, stotinjak ikona neprocijenjive vrijednosti našli smo na jednom tavanu parohijskog doma i uspjeli da sklonimo na sigurno kako bi ih sačuvali od daljeg propadanja do njihove restauracije. Prezentacijom te imovine, koja se nalazi u crkvama i manastirima, kao i u institucijama kulture, ali i privatnim zbirkama, Evropi i svijetu ćemo pokazati u kojoj mjeri Srbi ne samo da participiraju u kulturi ovih prostora, već da je kultura u BiH od srednjeg vijeka do danas bila predominantno srpska.
Mnogi hrvatski i bošnjački naučnici danas tvrde da je to njihova kultura i nasljeđe. Koliko smo sami krivi zbog toga?
U pravu ste. Mnogi njihovi naučnici to tvrde, to se provlači kroz medije i ti falsifikati ulaze čak u nastavne planove i programe. Na nama je da zaustavimo pokušaje krađe srpskog identiteta koja je započela osamdesetih i devedesetih godina 19. vijeka, a danas je u punom zamahu. U taj „poduhvat“ ulažu se ogromna finansijska sredstva, a na tome uporno istrajavaju mnogobrojne institucije i naučnici, i ovdje u BiH, ali i u svijetu.
Posljednji veliki primjer „bosančenja“ srpskog identiteta vidljiv je iz objavljenog Čajničkog četverojevanđelja 2017. godine. Kritičko izdanje priredila je na latinici, uz kroatizme, Erma Ramić-Kunić i definiše ga kao „bosanski rukopis s početka XV stoljeća“. Tako se danas u svjetskim bibliotekama i njihovim katalozima ta prvorazredna srpska pravoslavna rukopisna knjiga vodi kao „bosanski rukopis“. Pomenuću i da se u Federaciji uveliko sprema proslava 500 godina postojanja prve navodno „bosanske štamparije u Goraždu”. To mora prestati i mi moramo da zaštitimo svoju kulturu i svoj identitet.
Ko je za to odgovoran i na koji način je moguće zaustaviti te procese?
Do sada pokretna kulturno-istorijska baština srpskog naroda nije adekvatno tretirana ni zakonski, ni institucionalno, često ni stručno, a najmanje finansijski. Na nivou BiH postoji Komisija koja se bavi proglašavanjem nacionalnih spomenika. Odlukom o proglašavanju pokretnog nasljeđa nacionalnim spomenikom definiše se i odgovornost RS, FBiH, ali i lokalnih zajednica za njihovu zaštitu. Naša iskustva govore da je prebacivanje odgovornosti forma i da pokretno srpsko kulturno-istorijsko nasljeđe trpi ogromnu štetu zbog nebrige i nedostataka finansijskih sredstava.
Republički Sekretarijat za vjere do sada je izdvajao maksimalno novaca iz budžetskog granta kako bi koliko-toliko ublažio tu gotovo tragičnu sliku. Veliko ohrabrenje je činjenica da su Republici Srpskoj postoji izvanredan naučni potencijal stručnjaka koji se bave ovim temama. Međutim, njihov rad je najčešće plod njihovog entuzijazma. Obilježavanje 800 godina samostalnosti SPC je prilika da se započne dugoročno bavljenje ovim temama, da se angažuju domaći stručnjaci i da njihov entuzijazam bude osiguran društvenim priznanjima i kvalitetnim prezentacijama kakve su zaslužili i kulturno nasljeđe i njihovi radovi. Samo na taj način nauka će moći da brani srpski identitet i promoviše vrijednosti srpske baštine.
Koliko vremena je realno potrebno da se sva ta imovina evidentira, restauira, konzervira, digitalizuje, prezentuje?
Za potpuni završetak projektovanih zadataka potreban je dugotrajan, stručan i kvalitetan rad profesionalaca i vrijeme od najmanje desetak godina. Paralelno s tim radom potrebna je i permenentna prezentacija i naučna obrada kulturno-istorijske baštine Srpske pravoslavne crkve u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Da se vratimo obilježavanju 800 godina samostalnosti SPC. Da li je projektom predviđena centralna manifestacija proslave?
Preciznu razradu Projekta donijeće crkveno-državni odbor koji bi trebalo da bude formiran. Samo obilježavanje trebalo bi da pratimo svi. Tako ćemo pozvati našu kulturnu i naučnu zajednicu da se uključi i podari svoj doprinos jubileju, kroz organizovanje naučnih skupova, postavljanje adekvatnih izložbi ili pozorišnih predstava. Naravno, jubilej će pratiti koncerti, tematska predavanja, izložbe. Filozofski i Filološki fakulteti u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, Bogoslovski fakultet u Foči, Akademija umjetnosti u Banjaluci, Muzička akademija u Istočnom Sarajevu i Likovna akademija u Trebinju moći će učestvovati s naučno-istraživačkim projektima i umjetničkim stvaralaštvom posvećenim jubileju.
Rekli ste da će u okviru proslave biti štampana i kapitalna izdanja. O kojim izdanjima je riječ?
Konkurs za izdavačku djelatnost Ministarstva prosvjete i kulture potrebno je prilagoditi obilježavanju osam vijekova SPC. Pored toga biće štampana naučna djela, fotomonografije iz oblasti kulturno-istorijske baštine, reprint izdanja, fototipska izdanja i slično.
Planiramo reprint izdanje prof. dr Zdravka Kajmakovića, SKDP „Prosvjeta“ ponudila je doktorsku disertaciju dr Biljane Samardžić o Goraždanskoj štampariji, počinju pripreme za fotomonografiju o manastiru Gomionica, Hercegovci priremaju petotomni izdavački poduhvat unutar koga će biti objavljen i šematizam i istorija eparhije.
Društvo nastavnika srpskog jezika i književnosti Srpske priprema za juni naučni skup „Srpsko pisano nasljeđe i istorija srednjovjekovne Bosne i Huma”. Naravno, tu je i podrška bogoslužbenim djelatnostima, crkveno-narodnim saborima, svečanim akademijama, jer, kao što znate, Sabor SPC je na majskom zasjedanju 2016. donio odluku da se što prije počne s pripremama za proslavu 800 godina samostalnosti SPC, u saradnji s organima Srbije i Republike Srpske i sa svim relevantnim naučnim i kulturnim institucijama srpskog naroda.
Naravno, tu je i neizostavna uloga medija da bi ova dva velika jubileja dobila pažnju i publicitet kakav zaslužuju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu