Ove patetične stihove napisala je gastarbajterka Milenija Radovanović i poslala redakciji “TV Revije” 1971. Milenija je zbog teškog života bila prinuđena da ode na rad u Njemačku kako bi izdržavala bolesnog muža i školovala dva sina. Iako pjesma “Jugo, moja Jugo” nije imala neku umjetničku vrijednost, napisana je iskreno i čista srca. Zbog toga je “TV Revija” odlučila da raspiše konkurs za najbolju melodiju na Milenijine stihove i pjevača koji bi snimio pjesmu.
– Moja melodija je pobijedila na tom konkursu, Silvana je snimila pjesmu i objavila za Jugoton. Odrekli smo se autorskih i izvođačkih tantijema u korist porodice naše zemljakinje Milenije Radovanović. Pjesma je doživjela svoju svjetsku premijeru 24. septembra 1971. u Kopenhagenu pred deset hiljada ljudi – priča za Muzičku apoteku legendarni kompozitor Aca Stepić, jedan od muzičkih otaca Silvane Armenulić.
– Kad su se začuli prvi tonovi “Juge”, u publici je zavladala grobna tišina. Silvana je pjevala, moj orkestar je svirao, a tišina je trajala, bez aplauza. I po završetku pjesme ista slika – u prvom redu, na kraju sale, na balkonu, na stajanu, brišu suze i žene i muškarci. Dvorana je zanijemela, pa podivljala. Poslije koncerta reče mi jedan zemljak iz publike: “Ubi nas pjesma, teška za slušanje”.
“Jugo, moja Jugo” orilo se po gradovima Zapadne Evrope među gastarbajterima bivše zemlje. Međutim, to kao da je nekome zasmetalo, pa je već poslije mjesec dana, navodno zbog šunda, pjesma skinuta sa radija. Na koncertima po Njemačkoj u organizaciji RTV Sarajevo, muzički urednici zabraniše Silvani da pjeva “Jugu”.
– Sjećam se i obrazloženja: “To je pjesma za jeftino navlačenje publike, bez ikakve umjetničke vrijednosti”. U akciju protiv “Juge” uključila se i TV Beograd, koja je Silvani zabranila da ovu pjesmu uvrsti u svoj šou program, pa je naknadno otkazano i snimanje cijelog programa. Prosto, pjesma je skinuta zbog banalnog teksta – govorio je Bora Ilić, tadašnji urednik radio Beograda i predsjednik komisije za preslušavanje pjesama.
Skidanje “Juge” sa programa naljutilo je Silvanu, zbog čega je odbila učešće na čuvenom Ilidžanskom festivalu. U štampi se tim povodom oglasio i legendarni Safet Isović: “Pojedini pjevači i nazovi pjevači, među kojima je i Silvana Armenulić, pokušavaju da miniraju “Ilidžu”. Niko ne može osporavati “Ilidžu”, pogotovu ne pjevači sumnjivih kvaliteta i kafanskih manira”.
Sajine riječi uzbunile su Silvanine obožavaoce, a i Silvana nije dugo čekala na odgovor:
– Čudi me da jedan umetnik, bilo da se nalazi na usponu, ili na zahodu, kao što je slučaj sa Safetom, može nešto tako da kaže za kolege. Govorio je da se plašim konkurencije, smiješno! Kakve konkurencije? Ako ne učestvuju Lepa, Nedeljko, Tozovac, Kvaka, Beba, Nada, Vasilija, Nedžad, s kim bih se ja takmičila? Ne mislite, valjda, da mi je Safet konkurencija?”
Tako je narodna muzika dobila svoju najurbaniju damu, pravu gerilku – Silvanu Armenulić. Žene su se klele u njen prefinjen ukus i garderobu; muškarci su je doživljavali kao boginju pred kojom nemaju šanse; muzikolozi su primijetili da odavno nije bilo tako osjećajnog i toplog glasa; kolege su dobile koleginicu koja se ne takmiči, već se ponaša kao uspješna žena i koja se ne stidi da to pokaže, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu