Katica Rubelj (98) iz Rijeke, s godinama je postala zaštitni znak riječke pijace. Vremešna baka, koja je inače rodom iz mjesta Budak pored Benkovca izjavila je da je na ovoj pijaci provela čak 50 godina, nakon čega je nastavila da prodaje, ali na promijenjenoj lokaciji.
Ja sam baka, baba Katica Rubelj iz sela Budaka – rekla je ona kada su je posjetili novinari riječkog portala, a nakon toga im je prstima pokazala da ima dvije godine manje od sto.
Baka Katica, izgledom sitna, ali energična i vesela žena, sjedi na stolici i prodaje cvijeće ili voće iz svoga vrta.
Prema riječima riječkih novinara, ali i onih koji je znaju, možda je bolje reći da više toga podijeli, nego što proda, i to najviše djeci stavljajući im u ruke ponešto sa svoga minijaturnog štanda. Svakom djetetu se obraduje i nasmiješi, djecu zove golubići, a one druge, svoje kolege koji joj donesu kafu i paze na nju, naziva moji klipani i moji anđeli. Najčešće komunicira pjevušeći, smiješeći se i šaleći, i uglavnom dijeleći šta ima pred sobom.
Na pitanje novinara da li joj je teško, samo je stavila ruku na grudi uz riječi: “Ovo je junak!”.
– Ja sam najstarija na pijaci. Puno njih koji sad prodaju nisu još bili na pijaci dok smo ja i moj muž bili ovdje. Mi smo radili na zemlji i svoje prodavali. To su bile breskve. Sad sama i uzgajam i berem, sadim, režem, prksam, kalemim i berem i onda na pijacu donesem. Idem na merdevine i berem, i onda zovem da me mali dođe i skine dole. Ja sam najstarija koja na pijaci ima svoje cvijeće. Od roditelja sam naučila da radim, i ja radim. Uvijek radim, i uvijek, kud god idem pjevam i nema zime. Svako me voli, a ‘ko ne voli, neka ide dalje. Svaki dan sam ovdje osim nedjeljom jer nedjeljom baka mora da sluša misu Gospodinovu. Čuva me i sve za mene radi moj Ranko, moj sin. Ja sam dobro, samo malo slabije vidim. Ne fali mi ništa. A pijaca? Pijaca je moj raj. Ne mogu ja da budem u kući. Ja volim da budem među ljudima, a vidiš ova djeca, oni su golubići. Mora njima baka dati cvijeće i voće. Nisam stara, ja sam k’o curica. Dolazim autobusom i svi mi pomognu, moja kolica dignu u autobus, i govore mi “Bako, pazite, nemojte pasti”, a ja im kažem da neću dalje od zemlje. Čim uđem, svi se dižu i daju mi da sjednem. Još nikad nisam pala. Sve me dobro služi, a nešto i boli – ispričala je ova baka novinarima Novog lista.
– Imam pet sinova i četiri nevjeste, imala sam i kćer ljepoticu, ali je umrla. Imam 13 unučadi i 10 praunučadi, pola ženskih, pola muških. To su moji golubići. Zovu me i pitaju “majko, kako si?”, a ja kažem da sam evo sad došla sa pijace – ispričala je ona uz osmijeh na kraju razgovora, dodajući da svima želi da ih bog čuva, te i da mir vlada među ljudima dobre volje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu