Evo i primjera. Snijeg samo što nije pao, a ni marke nema za rad zimske službe. Trebamo mi lopatama da izlazimo na ulice? Jesenas lišća na sve strane, jedva se hodalo po trotoarima, klizalo kao po ledu. Danima niko nije čistio.
Da je na izborima pobijedio kandidat SNSD, da li bi sada uopšte i pričali o tome da li ima novca za čišćenje snijega? Da je pobijedio kandidat SNSD, da li bi se priča o budžetu, rebalansu, prijedlogu, razvlačila mjesecima?
Da nije pobijedio onaj koji je pobijedio, da li bi projekti bili odbijani iako su, možda, želja Banjalučana?
Ego, revanšizam, netrpeljivost plutaju skupštinskom salom. Očigledna je podjela na njihove i one druge. Namerno se „podmeću stupice“, padaju teške riječi i upire prstom. U suludoj borbi ko kome pripada potpuno su zaboravljeni oni zbog kojih oni sjede tu.
Zvoni izjava jednog odbornika koji nam je rekao: „Banjalučanima je onako kako su birali“. Jesmo mi to birali da se oni svađaju jer nisu u istom taboru?! Birali smo da gledamo kako se preko naših leđa pokušavaju dobiti najbolja mjesta na sljedećim izborima? Da znate, kad smo birali, ovo sigurno nismo ni planirali ni željeli.
A građani k’o građani. I dalje slušaju i trpe. Nemoćno i isfrustrirano komentarišu. U sebi ili naglas opsuju kad se okliznu na list.
Nadaju se da snijeg još neće pasti. Jer kako onda na posao po zatrpanim putevima, ionako punih rupa i bez rasvjete? Iz naselja gdje nema ni čestitog mosta, ni prevoza.
Ali kad padne snijeg, svi ćemo morati da gazimo po njemu. Pa i oni koji su pobijedili i koji su izgubili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu