Sve je počelo davne 2006. godine. Od tada se u Republici Srpskoj štošta promijenilo. I “Kafanska” je mijenjala termine, kafane u kojima je snimana i televizije na kojima je emitovana, ali je jedno ostalo isto: dobra atmosfera i domaćin emisije, Nebojša Kuštrinović Kuštro, šarmanti banjalučki meteorolog i bonvivan.
I saradici su se mijenjali, osim jednog. Đorđe Safner, banjalučki muzičar i producent, sa mnom je radio svih 635 epizoda emisije, i nadam se da će i ubuduće biti tako – ističe autor “Kafanske”.
Kuštro, koji sam sebe opisuje kao “tamburaša bez tambure”, a njegova unuka ga zove “stari dječak sa brkovima”, priprema i knjigu “Kafanske priče”, u kojoj će opisati najinteresantnije detalje iz najdugovječnije emisije u istoriji TV produkcije u Srpskoj. A ima šta da se napiše.
Jer kroz “Kafansku” su prošli pjevači Miki Jevremović, Dado Topić, Željko Bebek, Senad od Bosne, ali i svi banjalučki muzičari od Mire Janjanina, do učesnice “Evrovizije” Maje Tatić i pijanistkinje Sanje Zelić. U gostima kod Kuštre bili su i glumci Petar Božović, Danilo Lazović, Ljiljana Čekić, Nebojša Zubović, Željko Stjepanović i mnogi drugi.
U televizijskoj kafani našla se stolica i za sportiste, poput olimpijskoj pobjednika, boksera Ante Josipovića i bivšeg uspješnog atletičara i još uspješnijeg hirurga Dragana Danališena. A svoju kafansku priču su ispričali i političari Mladen Ivanić, Nedeljko Čubrilović, Marko Pavić, Branislav Borenović, Dragan Čavić… U “Kafanskoj” su nastupili i svi značajniji KUD-ovi, tamburaši i kafanski svirači u banjalučkoj regiji.
– Teško je sve pobrojati i popamtiti, pa nek mi ne zamjere oni koje sam preskočio. Ipak je 635 priličan broj – kaže Kuštro.
Uvijek je, kaže, tražio goste koji vole kafanu i shvataju da je ona “najbolji narodni univerzitet, mjesto sretanja i razgovora, gdje se i za akademika i za nepismenog drvosječu uvijek nađe slobodna stolica”.
U stolicu u “Kafanskoj” prvi je sjeo dr Branislav Lolić, u to vrijeme mlad i perspektivan političar.
– Pjevao je i svirao harmoniku i publiku zabavljao pričama iz studentskih dana. I inače, nepisano je pravilo u “Kafanskoj” da gosti što manje pričaju o onom čime se bave, da ćaskamo, opušteno, o običnim stvarima koje život znače. Tako su, na primjer, i Ivanić i Čubrilović pričali o svojim mladalačkim ljubavima – kaže Kuštro.
Kada je osmislio emisiju prvo ju je, kaže, ponudio Alternativnoj televiziji, ali tadašnja direktorka ove TV kuće, iako je Kuštrina kuma “nije prepoznala njen potencijal”. “Kafansku” je prihvatila BN televizija i ta je ljubav trajala sve dok emisija nije “preseljena” iz večernjeg u termin u dva popodne.
– To i nije neko vrijeme za kafanu, pa smo se preselili na TV K3 i tu trajemo evo već četiri godine. To jeste lokalna televizija, ali se preko satelita gleda u cijelom svijetu, pa dobijam poruke čak iz Australije i SAD – kaže Kuštrinović.
Selila se vesela TV ekipa i iz kafane u kafanu, pa su obišli skoro sve viđenije lokale u Banjaluci i gostovali u Jajcu, Derventi, Mrkonjić Gradu, Prnjavoru, Laktašima, Šipovu. Nakon što su prošpartali Krajinom, “kafanci” planiraju pohod na jug Srpske.
– Imamo poziv od Vinarije Vukoje da snimio nekoliko emisija u Trebinju, a dobili smo ponudu i iz Istočnog Sarajeva – kaže Kuštro.
Očigledno, dobar glas se daleko čuje, pogotovo ako dolazi iz kafane. Tako se mnogi još sjećaju kako je novinar Nikola Deretić svira na buzukiju.
– Igrali smo i pjevali, čak smo pred kamerama i razbijali tanjire na grčki način, kao da smo usred neke taverne na Peloponezu – sjeća se Kuštro.
U sjećanju mu je ostalo i gostovanje privrednika i bankara, te profesora univerziteta, poput Miloša Šolaje. Bilo je, kaže, zanimljivo čuti kako ti ozbiljni ljudi ćaskaju o staroj Banjaluci, Vrbasu, kafanama, hrani i piću. Ali, bilo je među gostima i nepovjerljivih i opreznih sagovornika.
– Stanislava Čađu sam ugostio dok je bio ministar unutrašnjih poslova. Prije emisije pita on mene: a šta ćete me pitati, moram to znati. Ja mu kažem, dođi pa ćeš čuti. I došao je – priča Kuštro.
Autor najdugovječnije TV emisije u RS žali što mu je dobar dio arhive stradao u poplavama 2014. godine. I što neki dragi ljudi, poput legendarnog boksera Marjana Beneša i profesora Predraga Guge Lazarevića, iako su to željeli, nisu gostovali u “Kafanskoj”, zbog narušenog zdravlja. I što ova dvojica kultnih Banjalučana više nisu sa nama, kao i mnogi gosti “Kafanske”. Ali, tako je to u životu: svakom od nas će jednog dana doći fajront.
Ne mogu u kafanu, pijan sam
Dešavalo se da sagovornici, u posljednjem trenutku otkažu gostovanje i to iz, za kafanske prilike, sasvim neobičnog razloga.
– Dogodilo se, bogami nekoliko puta, da mi se, kad su kamere već uključene, telefonom javi gost ili gošća i kaže: “Izvini Kuštro, ne mogu sad doći, zalomio sam u drugoj kafani, već sam pijan!” I onda, šta da se radi, pozovem “rezervu” da uskoči. Srećom, nije ljude teško nagovoriti da dođe u kafanu – kaže Kuštro.
Popio litar rakije i napravio šou za pamćenje
Mada je konkurencija žestoka, Kuštro kaže da mu je u najinspirativniji gost bio danas već pokojni banjalučki glumac i direktor Narodnog pozorišta RS Nebojša Zubović.
– Bila je to čarobna emisija. Nebojša je tokom snimanja popio bar litar rakije, pjevao je, igrao, recitovao. Prava eksplozija kreativnosti. Kad smo ga sahranjivali, pušten je dio te emisije, uz veliku zahvalnost njegove porodice – kaže Nebojša Kuštrinović.
Čekam Dodika, da zapjeva u “Kafanskoj”
Nebojša Kuštrinović kaže da ni nakon 635 emisija nije ugostio sve koje je želio da vidi u “Kafanskoj2. Jedan od onih koje još čeka je i Milorad Dodik.
– Nadam se da će doći, poziv mu je uvijek otvoren. Vjerujem da bi to bila odlična emisija, jer Dodik voli društvo i voli da zapjeva, ali i za njega važi naše pravilo broj jedan: ni riječi o politici – kaže Kuštro.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu