Ni oni koji su zaduženi za tumačenje geneze ili rješavanje ovog problema ne propuštaju priliku da podsjete da nam, ako sve ostane tu gdje jeste, ne gine svojevrsna demografska kataklizma.
Svako ima prijedlog šta treba uraditi u pravcu poboljšanja nataliteta, uz napomenu da za neke značajnije rezultate, ipak, treba i para i vremena, i još svašta nešto.
Naravno, ne treba minimizirati mjere koje su vlasti već stavile u pogon da bi pomogle budućim i sadašnjim majkama da se lakše izbore sa teretom roditeljstva. Međutim, jasno je da se na prava rješenja još čeka.
A neka od njih su besplatni vrtići, dodatak za svako dijete, penzije za majke koje su rodile i podižu više djece, ukidanje PDV-a na dječju hranu i opremu, umanjenje računa za struju umjesto poskupljenja kojima nam prijete.
Niko od nadležnih ne osporava da bi ove pronatalitetne mjere imale efekta, ali je jasno da njihova realizacija, bar u skorije vrijeme, nije na vidiku. Naime, u ovoj priči i dalje ima puno „kad“, „ako“, „biće“, kao da imamo pozitivan prirodni priraštaj i kao da se u ovu zemlju ljudi doseljavaju, umjesto što glavom bez obzira iz nje bježe.
Kako god, pet do 12 je da svi zbijemo redove u borbi za natalitet, a da svaka marka koja ode na nepotrebne avione i kamione, naknade za nekakve odvojene živote političara, te mnoge bahanalije u državi koje koštaju, završi na adresi ljudi koji daju maksimalan doprinos našem demografskom opstanku.
Oni su siti priča da će jednom biti bolje, jer vide da, s obzirom na primanja i standard određenog sloja u društvu, para za to bolje ima već danas.
Naravno, ne streme oni tako luksuznom životu, nego da se malo tih viškova prelije ljudima koji hrane mnoga dječja usta. Kad već svi pričaju o tom nekom natalitetu…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu