Priče da su mnogi poznati pjevači, glumci i sportisti odlazili u kafanu na obronku Beograda povela nas je tamo. Iako bi mnogi očekivali fensi mjesto u kojem su uživali Bata Živojinović, Željko Obradović, Vladimir Divac, Dejan Bodiroga i Saša Đorđević, a put je nanosio i svjetske putnike, ova kafana više liči na prizemnu kuću sa velikim dvorištem.
Nada Savkić, koja već pedeset godina sa suprugom Tomom drži kafanu, otkriva da su njenu kuhinju porbali i Nikita Mihalkov i Melina Merkuri.
Ovdje je došla jednog dana Melina Merkuri. Pogledala u mene, skinula minđuše i stavila meni u ruke. Ja ne znam njen jezik, ona ne zna moj, ali mi smo se razumjele. Te minđuše čuvam i dan-danas. Najelitniji gost koji je prošao kroz našu kafanu je Nikita Mihalkov, koji je ušao sa Raletom Zelenovićem u vrijeme kada je bila velika inflacija – priča Nada, i dodaje:
– Najredovniji i najvažniji gost bio je pokojni Bata Živojinović. On je bio naš veliki prijatelj i veliki kralj.
Bata se osjećao kao domaćin te je često služio goste i zatvarao lokal.
– Jedno veče je došao i rekao: Ti sjedi, a ja ću da ih poslužim. Dolaze četiri gospodina, gledaju u Batu zbunjeno, a on sasvim prirodno kaže: Izvolite, šta želite? Ljudi su toliko bili u čudu, da nisu znali šta ih je snašlo – objašnjava Nada, i otkriva da joj je Bata često pomagao i u kuhinji:
– Bila je tolika gužva, da mi nismo mogli da postignemo sve, a on je uzeo sataru i rekao: Pomjeri se, ja ću to da sredim. Sjekao je pečenje, služio i psovao goste kad ga iznerviraju. Ostajala sam sa njim do jutra u kafani. Osamdeseti rođendan Bata je proslavio upravo kod nas, a to veče okupili su se predsjednici kinoteka iz čitave Evrope. Kada se pojavio svi su ustali da ga pozdrave, to je bio najemotivniji momenat u njegovom životu.
Iz kafane su mnogi vrsni sportisti ispraćeni u velike pobjede.
– Od Antića, Mihajlovića do Peđe Mijatovića. Željko Obradović i njegova porodica su nam kao rod rođeni. Saša Đorđević, Kićanović, Danilović, Vlade Divac, svi oni su igrali lopte sa djecom ovdje. Imali smo koš nasred voćnjaka, gdje su svi oni ubacivali loptu – kaže Nada, i prisjeća se jedne anegdote:
– Moj unuk je igrao košarku i donio je loptu na kojoj je imao potpise one čuvene košarkaške četvorke, a falio je samo potpis Bodiroge. Kada je i on došao kod nas, moj unuk je donio loptu i pitao ga za potpis, a Bodiroga ga je zapanjeno upitao odakle mu to, jer nije mogao da vjeruje. Meni se Paspalj potpisao na leđima na mantilu dok sam služila goste. Bila je tolika gužva, a on je samo izvadio flomaster i potpisao mi se na leđima.
Željko Obradović donosi nevrijeme
Ipak jednu od situacija koju će uvijek pamtiti jeste kada su ispratili Željka Obradovića u Real Madrid.
– Prije nego što je trebalo da otputuje u Španiju, Željku su ovdje napravili svečani ručak. Svi su bili tu, od Dude Ivkovića do mlađih košarkaša. U jednom trenutku počelo je nevrijeme i savjetovala sam im da ne idu dok ne prođe. Međutim, oni su krenuli i morali da stanu već kod Sopota, jer je bila jaka oluja koja je srušila sve u nizu od 10 kilometara. Sljedeće godine kad je došao, opet je krenulo nevrijeme, da sam se našalila da je opet donio oluju – otkriva Nada.
Kosmaj trenutno važi i za sopotsko “Dedinje”, s obzirom na to da su mnoge javne ličnosti kupile vikendice na ovoj planini.
– Prvi je došao Nele Karajlić i tražio manju kuću jer nije imao mnogo para. Pomogla sam Raletu Zelenoviću, Žarku Dančuu, Ivanu iz „Legendi“, ali i Merimi Njegomir da nađu vikendice. Ona mi je sada najbolja komšinica – otkriva Nada, koja se oprobala i kao glumica u dokumentarnom filmu “Poziv”, u kojem igra i sin Peđe Mijatovića i Elene Karić – Luka, a kasnije i kao manekenka na reviji Verice Rakočević.
– Moj život se tako spojio sa svim tim glumcima, da sam snimila taj film iz moralnih razloga prema svima njima koji su oplemenili cijeli moj život. Film govori o životu starih ljudi na selu kojima su djeca otišla u inostranstvo.
Pavle Vuisić se svađao sa bratom, pa bacao karte u rijeku
Prije dolaska na Kosmaj Nada je nakratko radila u Beogradu na Adi Ciganliji, a prva mušterija bio joj je doajen jugoslovenskog glumišta Pavle Vuisić.
– Pavle bi svako jutro sjedio sa bratom i igrao karte. U sedam ujutru bi već zaseli, a na stolu bi bilo litar roze vina i kisela voda. Međutim, kako nijedan nije volio da gubi već do deset sati cijeli špil karata plutao bi po Savi, jer bi se oni posvađali.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu