U posljednje dvije godine mnogo je pisano o slabljenju demokratije širom svijeta i pojavi onoga što se naziva “demokratska recesija”. Rusko uplitanje, kineski ekspanzionizam, evropska stagnacija i okretanje Sjedinjenih Država od liberalnog svjetskog poretka, na čije stvaranje su uticale, faktori su koji mogu da objasne ovaj trend. Ali postoji još jedan posebno suptilan, jednako opasan i previđen faktor koji doprinosi nestabilnosti i povlačenju demokratije. Taj faktor je zbunjenost konkretno, konfuzija oko diplomatije Trampove administracije. Razmotrimo slučaj Albanije. Nedavno uplitanje američkog Stejt departmenta u lokalne izbore pretvorilo je manji politički nered u zapaljivu situaciju bez jasnog izlaza, piše Agim Nešo, albansko-američki analitičar za Forin polisi.
Kako je rekao, Albanija se nalazi u konstitucionalnoj krizi koja traje od februara.
Niz curenja informacija objavljenih u njemačkom listu Bild otkrio je sistematsko kupovanje glasova i namještanje izbora od strane vladajuće socijalističke partije premijera Edija Rame na parlamentarnim izborima 2017. godine. Opoziciona koalicija Demokratske stranke i Socijalističkog pokreta za integraciju, protestujući protiv raširene korupcije u Raminoj vladi i dovodeći u pitanje legitimnost parlamentarnih izbora, podnijela je ostavke na svoja parlamentarna mjesta, obećavajući bojkot političkog procesa dok se Rama ne povuče.
Suočavajući se sa sve većim protestima i pritiskom javnosti, albanski predsjednik Iljir Meta otkazao je lokalne izbore u zemlji koji su bili zakazani za 30. jun, pa ih je odložio za oktobar. U međuvremenu je pozvao i vladu i opoziciju da pregovaraju o rješenju krize. Međutim, vlada pod vođstvom Rame jednostrano je insistirala na izborima uprkos bojkotu, orkestrirajući ono što su mnogi Albanci ismijali kao “izbore bez izbora” u komunističkom stilu. Vladajući socijalisti bili su jedini kandidati u 35 od 61 okruga.
Socijalisti su pokrenuli i postupak za smenu predsjednika pod izgovorom da je postupao protivustavno da bi otkazao glasanje. (Ustavni sud nije bio u stanju da reaguje jer su njegove sudije podvrgnute antikorupcijskoj istrazi.) Sve u svemu, ove radnje prijete da pretvore zemlju u jednopartijsku državu u kojoj sve institucije vlasti – sve kancelarije gradonačelnika i lokalna veća, parlament, veće ministara, državno tužilaštvo, predsjedništvo i sudovi – kontroliše jedna stranka, a izabrani predstavnici više od 45 odsto zemlje, koju predstavlja opozicija, protestuju na ulicama.
Metju Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za evropske i evroazijske poslove, ušao je u ovu već napetu predizbornu situaciju na način na koji je uspio da pogorša stvari.
Bila su dva aspekta Palmerove intervencije: prvo – on je proglasio opoziciju odgovornom za bilo kakvo nasilje na protestima; i drugo – validiranje jednopartijskih izbora 30. juna. Iako je prva poruka razumljiva, druga je u suprotnosti sa svim demokratskim principima.
– Palmer je zbunjujuće tvrdio da bi prvo trebalo da se održe izbori (čak i na račun stvaranja jednopartijske države bez provjera i ravnoteže), nakon čega bi slijedio izbor za novi ustavni sud, koji bi potom odlučio o valjanosti glasanja. (U ovom trenutku, opozicija nikada ne bi prihvatila legitimnost ustavnog suda ako ne igra ulogu u njegovom izboru.) On je takođe implicitno sugerisao da će Sjedinjene Države prekinuti veze sa bilo kojom strankom čije pristalice učestvuju u nasilju, i nije priznao žalbe opozicije da su nepravedno marginalizovane u izbornom procesu – navodi Nešo.
Osnovna pretpostavka upravljanja je da institucije treba da funkcionišu ispravno – bilo da se radi o izborima ili sudovima – i da ih treba posmatrati kao legitimne. Palmer je predložio da Albanci ignorišu ovaj princip, bez shvatanja da to ima opasne posljedice.
– Do izbora 30. juna, Albanija je bila demokratija bez funkcionalnih institucija koje se bore za pravednost svojih izbora; od 1. jula, zahvaljujući opasnom putu koji je preuzela Ramina koalicija i pogrešna intervencija Palmera, zemlja danas nije ni demokratija ni republika – kaže Nešo.
Albanski birači su na kraju ignorisali kampanju socijalističke vlade i Palmerov pokušaj intervencije tako što su se tiho uzdržali od izbora. Rezultat je bio istorijski nizak odziv od oko 20 odsto na izborima. U svojoj žestokoj analizi izbora, međunarodna posmatračka misija OEBS zaključila je da su oni održani “sa malim poštovanjem interesa biračkog tijela”.
– Sve ovo postavlja ozbiljna pitanja Stejt departmentu, koji i dalje zagovara da Albanci prihvate legitimitet ovih izbora. Na osnovu čega Sjedinjene Države osporavaju zahtjeve opozicije za pravednošću jer ne može da vjeruje izbornom procesu? Zašto ne slijediti put kompromisa koji nudi vlastiti legitimno izabrani predsjednik Albanije? Ne postoji jasna rezolucija o pristupu koji su Palmer i njegovi saradnici iz Stejt Departmenta sprovodili. Postoje i šira pitanja koja se otvaraju ovom aferom: ko vodi računa u Stejt Departmentu, dok se državni sekretar Majk Pompeo fokusira na ključna žarišta i inicijative za spoljnu politiku? Ko predvodi američke birokrate koji igraju tako važnu ulogu u održavanju stabilnosti krhkih zemalja i regiona širom svijeta i sa kojim principima? Čini se jasnim da nedostatak pozicija na višem nivou u Stejt departmentu uzima svoj danak – navodi on.
Nešo zaključuje da Palmerova diplomatija ne odražava navodnu doktrinu Trampove administracije o poštovanju nacionalnog saomopredjeljenja (počevši sa Amerikom na prvom mjestu), niti da odražava principe liberalnog poretka koje su sprovodili drugi američki predsjednici od Džordža Buša starijeg.
– Danas, Albanci, jedan od najviše proamerički nastrojenih naroda u svijetu, počinju da dovode u pitanje namjere i kompetencije svog strateškog partnera – zaključuje on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu