Žene su od kineskih vlasti potražile utočište preko granice, u domovini njihovih predaka Kazakhstanu. Ipak, iako su pobjegle, prate ih sjećanje na zlostavljanja koje su proživjele.
Neke od njih su rekle kako su bile prisiljene na abortus u kineskoj provinciji Xinjiang, gdje je najveća manjina muslimanskog stanovništva, dok druge tvrde da su im ugrađivali kontracepcijske uređaje pritiv njihove volje.
Jedna od pobjeglih žena je prijavila silovanje, a veliki broj njih obavijestio je o seksualnom ponižavanju, od snimanja pod tušom do utrljavanja čili paste na njihove intimne dijelove.
Te optužbe prate kinesko višegodišnje suzbijanje njihove muslimanske manjine, koja ne uključuje samo Ujgure (turska etnička grupa koja živu u istočnoj i srednjoj Aziji, a broji oko sedam miliona stanovnika, dok danas prvenstveno žive u Kini), već i Kazahstance i druge etničke grupe.
Zatvorena zbog VocApa
Lokalni aktivisti za ljudska prava otkrivaju širi obrazac zlostavljanja usmjeren posebno prema ženama, čiji je cilj suzbijanje sposobnosti reprodukcije.
U decembru 2017. Gulzira Mogdun, 38-godišnja državljanka Kazahstana i Kine, zadržana je u Xinjiangu nakon posjete Kazahstanu jer je VocAp pronađen na njenom telefonu. Smještena je u kućni pritvor i pregledana od strane ljekara u obližnjoj klinici, koji su otkrili da je trudna 10 sedmica. Rekli su joj da ne smije imati ono što će joj biti četvrto dijete. Sljedećeg mjeseca, rekla je Mogdun, ljekari su joj izvršili abortus bez korištenja anestezije. Još pati od komplikacija.
– Dva čovjeka su izgubljena u toj tragediji – moje dijete i ja – rekla je Mogdun tijekom intervjua za Independent.
Državljanstvo te zemlje je dobila ljetos, a kaže kako joj je to dalo hrabrosti da javno govori o tome što je proživjela. Ona traži odgovor od Pekinga, a ako već nemaju namjere dati joj finansijsku naknadu, želi barem izvinjenje.
Aiman Umarova, kazahstanska zagovornica ljudskih prava rekla je kako njen klijent traži utočište u toj zemlji i želi ostati anonimna u strahu od osvete. Ona je bila prisiljena na čak dva abortusa dok je živjela u Xinjiangu.
– Ove priče žena predstavljaju uzorak ponašanja. Njihovo ograničavanje seksualnih sloboda postalo je oružje Kine u borbi sa muslimanskom populacijom – ističe Umarova.
Američka vlada i grupe za ljudska prava procjenjuje kako je između 1 i 3 milona muslimana prisilno stavljeno u “reedukacijske kampove” u Kini od 2017., a većina njih su Ujguri.
Washington Post razgovarao je sa dvojicom muškaraca, uključujući australskog državljanina Almasa Nizamidina, koji sumnjaju da su njihove supruge, još u pritvoru u Xinjiangu, bile prisiljene prekinuti trudnoću u kampu 2017. godine.
Politika jednog djeteta
U skladu sa kineskom politikom o jednom djetetu, pobačaji i kontraceptivni sredstva poticali su i često se provodili od strane zvaničnika koji imaju zadatak da smanje stanovništvo. Izuzete su nacionalne manjine, kojima je dopušteno još jedno dijete. Ta je politika napuštena prije tri godine, no to nije spriječilo nedavne poteze za suzbijanje etničkih manjina, rekla je Leta Hong Fincher, naučnica i stručnjak za ravnopravnost polova u Kini.
– Postoji jasno pooštravanje kontrole nad reproduktivnim pravima nacionalnih manjina – ističe.
Sve to predstavlja genocid kako je utvrđeno Konvencijom UN o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, rekla je Rushan Abas, osnivač i izvršni direktor kampanje za Uyghurse sa sjedištem u Vashingtonu.
Svi mlađi od 35 su silovani
Žene se u kineskoj kulturi doživljava kao “manje vrijedne”, kaže Abas čija je sestra prije godinu dana oteta u Xinjiangu te ju od tada nije čula. Neke optužbe idu dalje u istoriju – nakon nemira u Urumqiju 2009., za koje analitičari kažu da su pokrenule oštre bezbjednosne mjere koje su sada na snazi širom Xinjianga, studentkinja islamske studije Ruqiye Perhat zadržana je u različitim zatvorima četiri godine. Tamo su je, kako kaže, više puta silovali kineski čuvari, što je rezultiralo sa dvije trudnoće.
– Svaka žena ili muškarac mlađi od 35 godina bili su silovani i seksualno zlostavljani – izjavila je iz Turske, gdje i sada živi. Obje trudnoće bile su prisilno prekinute dok je bila u zatvoru, dodala je Perhat, koja sada ima 30 godina.
Nekoliko bivših zatočenica izjavilo je da sumnjaju da su ih, kada bi mlađe i neoženjene žene noću izvlačile iz ćelija stražari silovali.
– Ušli su i stavljali vreće na glave onih koje su htjeli – rekla je Gulzira Auelkhan, 40-godišnjakinja iz kazahstanskog sela Akshi koja je provela 18 mjeseci u kampovima.
U julu se pojavilo otvoreno pismo bivšeg čuvara u kampu Xinjiang u znak podrške tvrdnjama tih žena.
Kazakhstanac Berik, rekao je da kineski časnici gledaju žene u ćelijama putem monitora prije nego što odaberu jednu koju će izvesti.
– U kuhinji su dva stola, jedan za užinu i alkoholna pića, a drugi za “obavljanje stvari” – kaže.
Nekoliko ih je reklo da su bile prisiljene tuširati i koristiti WC u grupama, u sobama opremljenim kamerama.
Zamoljeni da odgovore na te optužbe, iz kineskog ministarstva Vanjskih poslova rekli su da u kampovima rade na principu obrazovanja i treninga.
– To kako Peking tretira Ugure je mrlja vijeka – rekao je američki sekretar Majk Pompeo, ipak druge država nisu osudile to ponašanje, čak ni one sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Čak je i kazakhstanska vlada neodlučna oko osuđivanja takvih zločina zbog moći svojih istočnih susjeda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu