Ona je tada bila teško povrijeđena, a nakon mjesec dana, nažalost je preminula u Univerzitetskoj dječjoj klinici u Tiršovoj.
Pavle Gavura, jedan je od radnika koji su tog dana izvukli Minju iz plamena, a u emotivnoj ispovijesti kaže da je svakoga dana očekivao da će ga pozvati, nakon što se oporavi.
– Svakog dana sam očekivao da me pozove, da kaže: “Ja sam Minja” i da se nađemo, da se upoznamo… – priča Pavle.
Pavle je ispričao i kako su njegove kolege i on, tog dana, radili uobičajeno svoj posao. U jednom trenutku ga je pozvao kolega koji je video da gori stan, a oni su odmah otišli da pomognu djevojčici i preko terase je izvukli iz požara.
– Radili smo normalno, kao i svaki dan. Kolega me je pozvao, vidio je da stan gori, mi smo potrčali da pomognemo, problami smo na sve moguće načine. Prvo, vrata da razbijemo, nismo uspjeli. Pa je onda komšinica ispod otvorila stan, izašli smo na terasu i skinuli smo je – govori Gavura i dodaje:
– U tom trenutku ništa nije bilo važno, niti smo mislili o sebi, samo kako da što prije dođemo do nje. Nije bilo vremena za strah, samo je bilo bitno da je što pre skinemo – izjavio je Pavle, pišu Novosti.
Djevojčica je zadobila opekotine trećeg stepena, bila je pokrenuta i akcija doniranja kože, ali je nažalost Minja preminula. Pavle kaže da mu je njena smrt jako teško pala, a zatim ističe da se osjeća kao da je sestru izgubio.
– Isto sam bio na poslu taj dan kada sam pročitao vijesti, zvali su me i drugari, potvrdili su mi da je ona preminula. Nisam mogao da vjerujem, kao ni dan danas što ne mogu da vjerujem. Jako sam teško podnio njenu smrt, kao da sam rođenu sestru izgubio. Nisam poznavao djevojčicu, ali ne mogu da opišem taj osjećaj – priča Pavle.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu