Sudbine

Kao dijete preživio PAKAO JASENOVCA: Svjedočio zvjerstvima kakva je samo ljudski um mogao da smisli

Nikada nije vjerovao da će dočekati slobodu tamo gdje je bio. Samo se molio da ga odvedu na strijeljanje, da ne ode na klanje.

Kao dijete preživio PAKAO JASENOVCA: Svjedočio zvjerstvima kakva je samo ljudski um mogao da smisli
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Potresnim riječima prije godinu dana počeo je svoju ispovijest za Srpskainfo Rade Radivojac, jedan od preživjele djece logora Jasenovac. Bio je svjedok strahota koje su se događale na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu, zlodjela kakva je samo ljudski um u stanju da smisli, a ruka krvnika počini.

– Dovedu mlade dječake, moje generacije, pa ih uče da kolju. Kod svakog mladića stoji ustaša, vojnik. Mi smo gledali; jedan momak uzeo nož i ne smije zaklati čovjeka. Drhti, baci nož i počne plakati, a onaj ga ustaša izvede, uze pištolj i ubije – vidio je to, sa svojih desetak godina, dječak iz prijedorskog sela Orlovci, koji je, kao i brojna djeca Kozare, završio u logoru Jasenovac.

Ovo stratište Srba, Roma i Jevreja svih uzrasta, dokumentuju istoričari, bilo je brutalnije od Aušvica.

Pročitajte još

– Gdje je sad spomenik, tamo su većinom vođena djeca. Ulaze u šumu i nigdje se ne vidi gdje izlaze. Šta je tamo? Poslije sam vidio da oni djecu ubijaju. Ostao sam u logoru oko godinu dana. Bila je samo koža i kost od mene, mesa nije bilo. Dovozili su nam puna kola ubijenih pasa i bacali nam. Ja sam dobio prednju nogu… I kost sam pojeo. Šta ti je glad – gorko se prisjetio ratnog djetinjstva.

Uspio je da pobjegne, a Jasenovac je ponovo vidio sa svojih 30-ak godina. Od bola se onesvijestio.

Sjećanja Rade Radivojca sačuvana su kroz dokumentarni film “Dobrovoljno umro”, koji je snimljen u produkciji RTRS.

– Postao sam ratni vojni invalid, a bio sam dijete. Taki je život. Nekad sjednem i razmišljam, da li je moguće da sam ja i dalje živ. Ne daj bože nikome. Kada bi priroda dala da se vratim ponovo da živim, ja bih dobrovoljno umro, samo da ne proživim opet isto – rečenica je kojom Rade završava ovaj film.