Neki od njih od 29. decembra čekaju kontejner stanovanje. A mnogi su digli ruke od svega i otišli.
Tako izgleda Banija, kako je zovu Srbi, ili Banovina kako joj tepaju Hrvati, mjesec i po nakon razornog zemljotresa.
Potres je sravnio sa zemljom Petrinju i Majske Poljane, staro selo bajkovitog imena i bogate istorije, a teško ranio Glinu, Sisak i još mnoga okolna mjesta. I ubio sedmoro djece i odraslih.
Već mesec i po traje i lavovska borba humanitaraca da, često i u nemogućim uslovima, nahrane, utješe, ugriju, osokole postradali narod. Težak je to posao, ali neophodan, jer ako oni ne uspiju u svojoj misiji, onda…
– Možda je sada vrijeme da se i političari, koji su u potpunosti zaboravili ovaj kraj, konačno pokrenu. Jer, ako pomoć ne bude brza, uskoro neće imati kome pomagati. Banija nam se gasi pred očima – napisao je Saša Kosanović, novinar „Novosti“, srpskog nedeljnika u Hrvatskoj, u jednoj od prvih i najpotresnijih repotaža nakon potresa.
Banija je i prije zemljotresa bila u ozbiljnim problemima. Ovaj tradicionalno većinski srpski kraj naseljavaju gotovo isključivo ratni stradalnici: Srbi povratnici, koje je sa njihovih ognjišta oduvala „Oluja“ i Hrvati izbjeglice iz BiH, plus ratni veterani, koji se svako jutro bude s pitanjem: „da li smo se za ovo borili“.
Zajedničko im je što su stari, siromašni i narušenog zdravlja.
Zemljotres je otvorio mnoge pukotine, ne samo u banijskoj zemlji, nego i u sistemu „poslijeratne obnove“.
Ispostavilo se da su najviše stradale upravo kuće, koje su devedesetih obnovljene, očigledno posnim betonom i masnim nezakonitim „zaradama“ graditelja i investitora.
Ispostavilo se i da neki političari iz HDZ-a i danas žive u nekad srpskim kućama, koje su „otkupili“ od države za nekoliko stotina evra.
Ispostavilo se, takođe, da je nekim političarima jako stalo da se Banija spasi, dok se drugi samo na riječima zdušno zalažu za obnovu Banovine.
A ispostavilo se i da ljudska solidarnost u Hrvatskoj i na cijelom na Balkanu ne zna za granice, niti za nacionalne podjele.
Uskoro ćemo vidjeti koji je tim pobijedio: onaj koji igra za narod i zanemaruje taktiku, ili onaj drugi, za koji je, po staroj kapitalističkoj, svaki „izazov“, pa i potres, istovremeno i dobra „prilika“.
Za ovaj prvi tim, od prvog minuta, igra Ljuba Vrga iz Gline.
– Odmah nakon poresa smo obišli teren i tek tada vidjeli kakva nas je katastrofa zadesila. Iste večeri smo pozvali Crveni krst, da se pokupe ljudi, zbrinu povrijeđeni i da promrzli isprepadani narod prevezmo u privremeni smještaj u pilani. Iselili smo i dom za stare, kao i bake i djede, koji žive u hraniteljskim porodicama – priča Ljuba za Srpskainfo.
Ova iskusna humanitarka je, kaže, imala sreće. Njena kuća nije stradala u potresu, pa je danima tu bio štab, u kojem su se okupljali aktivisti i planirale terenske akcije.
Tako je bilo sve dok u Glini nije otvorena “Banijska kuća”.
Ali, nije sve u sreći, ima nešto i u ljudskosti i dobroti.
Ljuba se i prije potresa istakla akcijom „Od vrata do vrata“, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća.
Bit te akcije je bila da se stari ljudi iz udaljenih sela dovoze u Glinu, kad treba da odu doktoru, u opštinu, u kupovinu. Jer, javnog autobuskog prevoza nema, a taksi je papreno skup.
Tako je zadobila povjerenje sugrađana i upoznala svaki sokak u glinskim selima.
Posljednjih dana Ljuba je izbačena iz stroja. Danonoćno hodajući kroz rušvine, negdje je pokupila koronu. Ali, i sa klupe za rezerve, doprinosi timu.
Telefon joj neprestano zvoni, njen je savjet svima dragocjen, ona ima brojeve telefona skoro svih postradalih sugrađana, sve ih lično poznaje, zna do u detalja šta je kome u kojem trenutku najneophodnije.
I naravno, ne gleda na vjeru i naciju, kao ni drugi humanitarci, koji se od 29. decembra, od silnih obaveza, nisu ni pošteno naspavali.
– Stvarno nikada na to nismo gledali i ponosna sam zbog toga. Ne gledaju na vjeru i naciju ni aktivisti Crvenog krsta, vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite, koji su nakon potresa pritekli u pomoć Glini – kaže Ljuba.
Ljuba je aktivna u humanitarnoj inicijativi “Banija je naša kuća”, koja je je pod vodstvom Srpskog narodnog vijeća i uz podršku Srpske pravoslavne crkve, okupila brojne organizacije, fondacije, humane pojedince.
Nisu svi u tom kolu Srbi, niti u svom nazivu imaju prefiks srpski. Ovoj inicijativi pridružili su se i ljevičari, feministkinje, antifašisti, borci za ljudska prava LGBT zajednice…
Svi oni rade u partnerstvu i pod koordinacijom Crvenog krsta Hrvatske. A u akcijama Crvenog krsta, pardon, Crvenog križa Hrvaske, pojavljuju se, povremeno, i neke organizacije i grupe koje vuku udesno, poput navijača, ratnih veterana i drugih domoljuba, koji, bar javno, takođe tvrde da „ne gledaju na vjeru i naciju“.
U svakom slučaju, za humanitarce posla ima na pretek, i na Baniji i u Banovini.
Posla ovdje ima i za političare, bez obzira na vjeru i naciju, poziciju ili opoziciju. Ali, nekim čudom banijskim bespućima ove zime špartaju uglavnom političari iz Samostalne demokratske srpske stranke SDSS.
Skoro da nema dana, kad se ovdje ne pojave potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ili poslanici ove stranke Milorad Pupovac, Dragana Jerkov, Anja Šimpraga …
Svaka posjeta ovih političara donosi i konkretnu pomoć postradalima.
A ponekad i riječ znači mnogo.
Postradali Banijci su se smrzavali u svojim polusrušenim kućama, garažama i kontejnerima, jer se nisu usuđivali da upale grijalice. Ko će platiti toliku struju!
A onda je Boris Milošević došao u Petrinju i poručio: „Grijte se, ljudi, budite na toplom, nećete dobiti račune za struju.“
Među prvima koji su požurili da pomognu unesrećenim sugrađanima je i zamjenica gradonačelnika Gline, SDP-ovka Branka Bakšić Mitić. Od 29. decembra stalno je u petog brzini. Osim što je htira u akciji, poznata je i po oštrom jeziku.
Bez dvoumljenja je javnost obavestila da joj njen šef, gradonačelnik Stjepan Kostanjević, nije obezbijedio čak ni opštinski automobil za prevoz pomoći, i da je, kad već ionako nema nikakva ovlaštenja, nastavila da radi preko humanitarne organizacije, kao obična aktivistkinja. Još jedna njena izjava o potresu je potresla Hrvatsku.
– Mnogi Srbi se nakon potresa možda prvi put osjećaju kao ravnopravni pripadnici ovog društva u svojoj državi i svom gradu. Ali, to za mene to nije ništa novo – rekla je Branka Bakšić Mitić. I nastavila da po Baniji raznosi pakete sa hranom i odjećom.
I dok su se aktivisti brojnih organizacija padaju s nogu, nastojeći da pomognu, ima i onih kojima su preče životinje.
Banijom su danima krstarili zaštitnici prava životinja, koji su pomno pratili ko pored srušene kuće drži psa na lancu i ko nije kravama obezbijedio dostojan smještaj, iako ni sam nema gdje zavući glavu. Pa kad otkriju takve, odmah zovu organe reda, da ih kazne!
Ova praksa je podstakla Eugena Jakovčića, portparola SNV, da se oglasi na svom Fejsbuk profilu.
– Dragi saborci i saborkinje iz udruženja za zaštitu životinja, molim vas nemojte prijavljivati seljake po Baniji veterinarskim i inim inspekcijama i policiji. Ako je koji psić i vezan, ili kravica ima malo blata po sebi, pomozite im, razgovarajate s vlasnicima. U 99 odsto slučajeva ti ljudi ne napuštaju Baniju, upravo zato jer ne žele ostaviti svoje ovce, pse i mace – napisao je Jakovčić.
Ali, neki manje tolerantni, a više skloni teorijama zavjere, tvrde da tu „nisu čista posla“ i da se zaštitnici životinja nisu slučajno našli na Baniji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu