Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

KĆERKICU VIDJELA TEK NAKON ČETIRI DANA Dragana se porodila u vrijeme korone i OVO JE NJENA PRIČA

Društvo
Autor:

Foto: Dragana Vasiljević/Privatna arhiva

Draganu Vasilijević (28) vijest o proglašenju pandemije korona virusa zatekla je sa stomakom do zuba i to u Beogradu, odakle je došla iz rodne Požege kako bi završila važne poslovne obaveze i porodila se u “Narodnom frontu”. Međutim, nije sve išlo po planu.

Svoju mezimicu dočekala je tek nedjeljama kasnije, i to u Užičkom porodilištu.

Ali idemo redom.

Od početka šesnaeste nedjelje Draganina trudnoća je proglašena za visokorizičnu zbog kontrakcija koje su se javile, pa joj je savjetovano da se prije svega psihički rastereti. Odlučila je da se bavi humanitarnim radom. Kao apsolvent defektologije provela je dosta vremena u radu sa osjetljivim kategorijama društva, te je znala kome će pomoć biti najpotrebnija.

Kada se približila terminu porođaja, došla je u Beograd, što zbog obaveza, što zbog porođaja, ali ju je dočekalo neprijatno iznenađenje.

– U Beogradu sam i ranije živjela i studirala, ali ovaj put sam došla s namjerom da se porodim u “Narodnom frontu” zbog bejbi frendli programa, a i jer u njih imam najviše povjerenja, međutim, vratili su me rekavši mi da je s obzirom na brzo širenje virusa bolje da se porodim u nekom manjem mjestu. Iako teška srca, pristala sam i vratila se u Požegu – počinje Dragana svoju priču za Blic.

Kako kaže, od samog početka je virus shvatala ozbiljno. Nije izlazila iz kuće, niko joj nije dolazio, a muž Bojan koji je obavljao nabavku morao je da poštuje stroge procedure koje mu je Dragana postavila.

Foto: Zoran Ilić/RAS Srbija

– Razmišljali smo “mi pazimo i vodimo računa o svemu, pa neće biti ništa”, a veliku sreću imam i što su ostali ukućani poštovali sve što treba kako bi se zaštitili od virusa. Od samog početka sam ga doživljavala ozbiljno, prvo jer sam trudna, a drugo jer imam druga u Kini koji me je izvještavao koliko je to opasno i kakva je situacija. Fotografije praznih ulica koje mi je slao su mi se urezale u pamćenje i neću ih nikad zaboraviti – priča Dragana.

Po povratku u Požegu, odlazila je svakodnevno na kontrole u Užicu, međutim ništa se nije dešavalo. Termin za porođaj je i došao i prošao, a ona se nije osjećala drugačije.

– Svaki dan smo išli na kontrole. Bolnica je bila krajnje sablasna, pusta. Primali su samo trudnice čiji porođaj je već krenuo, a nas ostale su slali kući. Stvarno, sve mjere opreza su bile ispoštovane, ni u jednoj sobi nije bilo više od jedne osobe. Ja nisam imala kontrakcije, tako da sam sedam dana dolazila na kontrolu svaki dan, dok se konačno nije desilo. Mislila sam da ću kao osoba koja ima medicinskog znanja i koja je veoma dobro informisana prepoznati kontrakcije, ali nisam – iskrena je Dragana.

Prepoznao ih je muž Bojan, pitavši je poslije neprospavane noći, zbog čega ga je cijelu noć stiskala i udarala. A kada se probudila, shvatila je da je počelo.

Strah od virusa, kaže, nije imala, kao ni pretjerani strah od porođaja. Nije testirana na virus, već je dobila da potpiše formulare koji dokazuju da nije nigdje putovala niti bila u kontaktu sa ljudima iz zaraženih područja. Željela je da se to dogodi prirodno, međutim zbog rizika odlučeno je da je porode carskim rezom, pri čemu se Dragana odlučila za spinalnu anesteziju kako bi odmah mogla da vidi bebu. Sve je prošlo u redu, porođaj je brzo završen, ali drama za Draganu tu tek počinje.

– Rodila sam bebicu Magdalenu! Od kad sam je vidjela prvi put do sljedećeg puta, prošlo je čitava četiri dana. Mom mužu nisu dozvoljavali da dođe u posjetu, kao ni meni da vidim dijete. Bebe su bile odvojene, na skroz drugom kraju porodilišta kako bi se ispoštovale sve mjere opreza, tako da smo je vidjeli tek za četiri dana, kad sam ja dobila otpusnu listu i krenuli smo po nju – priča majka.

Ono što je najteži trenutak za Draganu, a, nažalost, traje još. Kao savjesna trudnica nije željela da odlazi kod svojih roditelja, niti su oni dolazili kod nje.

– Bilo mi je jako teško što ih nisam viđala, što nisam mogla da ih zagrlim. I sad mi je još uvijek teško jer sam oca vidjela poslije mjesec dana kada je došao na prozor da vidi svoju unuku. Tresla sam se. Bila sam i pozitivno i negativno uznemirena. Bojala sam se samo da ne krenem da plačem jer ću se raspasti – kaže Dragana, i dodaje da je ono što je najviše muči postporođajni period kod trudnica.

Kako tvrdi ova porodilja, živce je trebalo sačuvati za period poslije porođaja, kada su krenule da se kovitlaju misli da li je sve u redu, da li rana zarasta, treba li beba ovako da se ponaša, a nije mogla da ode u Dom zdravlja i provjeri da li je zaista sve u redu. Srećom, bilo je.

– Ljudi moji, život je prioritet. Ako ste se čuvale od virusa, poslije vas neće boleti glava kada se termin približava. Ozbiljno, ograničite kontakte i uvedite što striktnije mjere i bićete mirne i moći ćete da se fokusirate samo na najvažniji zadatak, a to je porođaj. Razmišljala sam samo o porođaju i mom djetetu – poručuje ova mama.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO