Na koncertu će biti izvedene pjesme „Zabranjenog pušenja“ u klasičnom aranžmanu.
– Ideja je potekla od našeg zajedničkog prijatelja Dejana Grastića, ali smo je i Stefan i ja primili objeručke; obojica smo željni avantura i ne plašimo se izazova. I on i ja ne volimo da nam je dosadno. Izvoditi stalno jedan te isti materijal predstavlja neku vrstu umrtvljavanja duha; ovako je mnogo zanimljivije. Mislim da smo pogodili mjeru i da će pjesme “Pušenja” na ovaj način biti oplemenjene. Isto tako, i klasika u ovom obliku svježije zvuči. Trenutno sam u pripremama za seriju koncerata sa Stefanom Milenkovićem. To je uzbudljiva kombinacija pjesama “Pušenja” sa poznatim djelima klasične muzike. Imali smo nastup u Dubaiu na Expu i bilo je fantastično. Ljudi iz cijelog svijeta su ovaj umjetnički eksperimet dočekali ovacijama. Najvažniji koncert svakako je Tašmajdan 21. juna, na Dan muzike. Potom slijede koncerti u regionu, uključujući i Banjaluku – kaže Karajlić za Srpskainfo.
Projekat “FBI dosije Nikola Tesla” je prošao pomalo nezapaženo, premda su odigrane tri predstave.
– „Dosije Tesla“ bio je zamišljen kao spektakl. Odigrali smo ga u Beogradu, Banjaluci i Novom sadu. Dalja izvođenja praktično nisu više bila moguća jer se radilo o veoma skupom projektu. Ponosam sam na to što smo uradili moja ekipa i ja. Meni je lično bilo važno da smo na dostojan način obilježili 160 godina od rođenja velikog naučnika – navodi Nele.
Njegova sudbinska karta je da se ispoljava kao multimedijalni umjetnik. Zanimljivo je šta kaže ko je na prvom mjestu – pesnik, pjevač, performer, scenarista, voditelj, glumac, pisac?!
– U meni se to mijenja iz dana u dan. Jedno vrijeme sam muzičar, zatim pisac, scenarista, reditelj. Zavisi od projekta na kojem radim, ali i od osjećanja koja me guraju. Trenutno sam najviše zaokupljen pisanjem scenarija za novu sezonu “Složne braće”, koja će malo pomjeriti granice koje smo sami sebi postavili. Za koji mjesec ulazim u avanturu sa Stefanom i postajem ponovo muzičar. Iskreno me raduje novi koncert u Banjaluci u maju. Biće to susret starih prijatelja – priča Karajlić.
Smatra da na ovim prostorima kritika slabo razumije pop intelektualce.
– Mislim da je to uobičajena stvar svuda u svijetu. Živimo u eksploziji informacija i više nismo sigurnu šta čujemo i šta mislimo. U ovolikoj galami nemoguće je čuti bilo kakav glas, pa ni svoj – kaže Nele Karajlić.
Priznaje da je dosta vezan za Republiku Srpsku, a uskoro će u Banjaluci imati i izložbu.
– Svaki put kad ulazim u Republiku Srpsku čujem onaj komad iz pjesme “Tri ratna havera”, koji kaže „Dobrodošli u Republiku Srpsku“. Mislim da stvari po pitanju kulture idu na bolje. Kultura je najvažnijji dio nečijeg identiteta. Naravno, isto tako je važno imati komunikaciju sa svima, i u Bosni i Hercegovini i u regionu, i sa cijelim svijetom. Poštovati i sebe i druge – objašnjava Nele.
U Sarajevu je imao neprijatnosti kada se prošli put tamo pojavio da promoviše svoj roman „Fajront u Sarajevu“. Zašto taj grad, čiji se stanovnici pred svijetom hvale da su prepuni slobodarskog duha, nikako ne prepoznaje njegov slobodarski duh?
– Ono Sarajevo u kojem sam odrastao više ne postoji. Ne postoji ni ono Sarajevo iz naših pjesama. Sa ta dva Sarajeva sam u dobrim odnosima. Mogu samo da se nadam da će nesporazum koji postoji između današnjeg Sarajeva i mene postati stvar prošlosti – kaže Nele.
Postoje teorije i neka razmišljanja da su službe državne bezbjednosti osamdesetih namerno skrajnule bendove „Novog talasa“ kako bi podigle bendove „Novog primitivizma“.
– Mislim da je bendove novog talasa skrajnuo nedostatak novih hitova. Imali su sjajan koncept, ali muzika opstaje na osnovu pjesama, a ne na osnovu koncepta. Državna bezbjednost je, osamdesetih, u potpunosti izgubila interes za popularnu kulturu. Imali su pune ruke posla u pripremama za međunacionalni obračun – priča Karajlić.
Zanimljivo je njegovo mišljenje i o “Teversenovim bajkama”, koje su bile preteča „Top liste nadrealista“, kao i o slavnim Montipajtonovcima. TLN je vjerovatno najznačajnija humoristička serija na prostorima eks YU ikada.
– “Teversenove bajke” su bile prvi hrabri pokušaj tadašnje sarajevske televizije, i jugoslovenske radio televizije uopšte, da se napravi neka humoristička emisija koja ima moderan koncept, avangardan čak i za tadašnje evropske televizije. To je bila serija kojom smo svi mi bili očarani. Ona je, na neki način, bila pandan Pajtonovcima, a ne Nadrealisti. Pajtonovci su bili umjetnički koncept, isto kao i “Teversenove bajke”. Top lista nadrealista je bila politička satira. To je ono što najviše razdvaja Nadrealiste od Teversenovaca i Pajtonovaca. Veći uticaj na nas imao je Radoje Domanović – objašnjava Karajlić.
Ponosan je svakako na svjetsku karijeru „No smoking orkestra“, koji su mnogo izgubili kada ih je napustio.
– Dio moje karijere sa Emirom i “No smokingom” bez sumnje je najuzbudljiviji dio mog života. Nije postojala zemlja u kojoj nismo svirali. Bili smo jedni od rijetkih iz istočne Evrope koji smo imali turneje po Zapadu bazirane na ekonomskim parametrima. Nismo imali pomoć institucija. Koliko para, toliko muzike. Trajalo je skoro 13 godina. Onda sam ja imao male zdravstvene probleme, a poslije toga je slijedio i razlaz. Šteta je što nismo nastavili zajedno, ali je s druge strane dobro što sam imao vremena da se posvetim sebi i nekim drugim projektima. Napisao sam knjige, snimao serije; to ništa ne bi bilo moguće da sam nastavio da sviram sa “No smoking orkestrom” – kaže Nele Karajlić na kraju razgovora za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu