Istina, prije stotinu godina samo u Banjaluci građani su primali i slali više od 220.000 telegrama godišnje, ali to su bila druga vremena. Tada, početkom 20. vijeka telegram je bio jedini način da se brzo, tačno i povjerljivo prenese važna poruka. Danas je za prenos informacije na drugi kraj planete dovoljan jedan dodir na taster.
Najvažniji datumi u životu
Telegrami se danas šalju samo u posebnim prilikama. Na ovaj način se izjavljuje saučešće, ili šalju čestitke za krštenje, vjenčanje, rođenje djeteta ili diplomski. To su momenti koji imaju poseban značaj u životu svakog čovjeka i porodice, pa se i poštari trude da budu dio te priče.
Najviše telegrama, ali i pisama, čestitki i razglednica šalje se pred Novu godinu i Božić. Tako je prošle godine u decembru poslato rekordnih 6.715 telegrama – kaže Milena Kvočka, portparolka “Pošta Srpske”.
Telegrami danas nimalo ne liče na starinske depeše sa crno-bijelih fotografija. Mogu se izdiktirati telefonom i poslati na posebnom “luksuznom” obrascu, a da pri tom ne izađete izu kuće. Uz živopisnu čestitku, dragoj osobi možete poslati i cvijeće, flašu omiljenog vina ili neki drugi prikladan poklon, koji će joj uručiti poštar.
– Modernizovali smo svoje usluge, što je danas, u eri novih tehnologija, neophodno, ali nastojimo i da sačuvamo duh tradicije poštanskog sistema. Za mnoga mala mjesta poštar je godinama bio jedina veza sa svijetom, a u nekim dijelovima RS tako je i danas – kažu u “Poštama”.
Hajduci napadali poštanka kola
Prve pošte na prostoru današnje BiH osnovane su sredinom 19. vijeka, u vrijeme umiruće Otomanske imperije. Interesantno je da je Banjaluka dobila poštansku ispostavu poslije Višegrada i Rogatice. Prvi telegraf Banjaluku je povezivao sa Bihaćem i Sarajevom, i bio je, kao i poštanska služba, rezervisan samo za državne i vojne poslove. Tek nakon dolaska Austrougrske 1879. pošta i telegraf su bili dostupni građanastvu, ali se usluga plaćala.
Poštanska zaprežna kola su, kao su zabilježili horničari, pratili naoružani momci, pa čak i vojska. Poštanke karavane i kočije, u kojima je uz vreće pisama i depeša, često bilo i izdašnih novčanih pošiljki, napadali su pljačkaši i hajduci.
Ipak poštanska služba se razvijala i postala simbol napretka. Mnogi se još sećaju čuvenog z.p. – zadnja pošta – na adresama pisama i telegrama upućenih u udaljena sela u vrijeme Jugoslavije. Bio je to simbol da će svako pismo, ma gdje bilo upućeno, stići na odredište. U mnogim udaljenim mjestima poštar je i danas jedino veza sa svijetom, a poštari meštanima uz penzije, često donose i lijekove i namirnice. Danas se u RS kod poštara mogu uplatiti i rate kredita, ili računi za struju i komunalne usluge.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu