Kolumne

Ko je plesao Sarajevo tango?

Budući da sam veliki ljubitelj umjetnosti tanga, naročito muzike koju volim da pjevam, a da plešem na žalost ne umijem, pronalazim sve što može biti povezano s tim; od famozne knjige Roberta Farisa Tompsona „Tango, umjetnička istorija ljubavi“, pa sve do pop kulturnih tvorevina gdje se tango koristi kao metafora, kao što je slučaj sa stripom „Sarajevo tango“ Hermana Ipena.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Prije nego što sam nabasao na Hermanovu grafičku novelu, pronašao sam CD „U ritmu tanga“, koji je reprint Filipsove ploče iz šezdesetih godina. Holandska firma objavila je album sa 12 pjesama nepravedno zaboravljenog „srpskog kralja tanga“ Ilije Baćka Genića. Upravo melodije koje svira Genićev orkestar neodoljivo podsjećaju na tango iz 1939. godine, koje plešu junaci Hermanovog stripa.

Autor grafičke novele „Sarajevo tango“ , koju je objavio 1995. godine, jeste legendarni belgijski crtač Herman Ipen. Inače je Herman tvorac nekolicine legendarnih stripova, od kojih su meni najmiliji „Džeremaja“ i „Bernar Prins“, a objavljivao ih „Strip art“.

Sredinom devedesetih brojni strani umjetnici, od Bono Voksa iz „U2“ do Hermana, prosto su se stavljali na stranu zapadnjačke antisrpske propagande, koja je osuđivala Srbe za uništavanje najvećeg grada u BiH. Hermanov izdavač bio je u to vrijeme Ervin Rustemagić (Strip art), koji mu je slao dramatične poruke iz opkoljenog razorenog Sarajeva. Na bazi Rustemagićevih informacija, belgijski umjetnik je poželio da napravi antiratni strip. To je i uspio.

U njemu Srbi jesu glavni negativci, ali su to i Bošnjaci i Hrvati, a možda ponajviše svjetski moćnici, koji iz svojih velikih kancelarija u Njujorku igraju tango. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Butros Gali je u zagrljaju britanskog diplomate Lorda Karingtona. Zajedno plešu uz tango klasik iz 1939. godine i zapravo ne žele da pomognu da se rat u Sarajevu završi.

Zgrada UN u Njujorku liči na švajcarski sir s rupama sa koje parodično jedna džinovska ruka balon prijeti zaraćenim stranama. Herman je posegao za parodijom da ublaži istinu, a tango mu je poslužio da maksimalno karikira vodeće svjetske zvaničnike, koji zapravo uživaju u igri u kojoj ginu nedužni ljudi.

„Igrajmo taj tango smrti“ pjeva Tanja Bošković u filmu „Balkan ekspres“, ne sluteći da istu pjesmu može da pjeva i misteriozni zločinac, možda neki veliki svjetski moćnik koji se igra sa životima pripadnika malih naroda.

Herman je veliki strip umjetnik, svjetska klasa, da bi napravio samo politički pamflet protiv Srba, kako su mnogi pisali. Upravo je u naslovu njegovog stripa „Sarajevo tango“ tačno opisan tragični ples smrti u kom uživaju zvaničnici s najviših spratova.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu