Uz orijentalnu pompu, Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin su u srijedu proslavili u puštanje u pogon gasovoda Turski tok. Za turskog predsednika bila je to igra na domaćem terenu i on je imao sve razloge da uživa u hvalospjevima. Erdogan je, naime, dobio ono što je želeo, piše Dojče Vele.
Dobio je potpuno novi gasovod koji, preko Crnog mora, direktno iz Rusije, gasom snabdeva razvijeni, evropski dio Turske zapadno od Bosfora. I sve to po mnogo nižim cijenama nego do sada. Taj dio zemlje je, naime, ruski gas do sada dobijao preko Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Bugarske. Tranzitnih taksi sada nema, a nema ni tranzitnih rizika.
Neuspjeh geopolitičkog plana Vladimira Putina
Za razliku od svog domaćina, ruskom predsjedniku je geopolitička igra išla loše, pa je na svečanosti u Istanbulu morao da odglumi zadovoljstvo. Vladimir Putin, koji donosi strateške odluke za poludržavni koncern Gazprom, nigdje nije dobio ono što je želeo.
Stvarni značaj Turskog toka za Kremlj je u tome što taj gasovod, zajedno sa Sjevernim tokom 2 koji ide u Njemačku, Ukrajini oduzima tranzit gasa ka Evropskoj uniji. To je trebalo da bude kazna za susjednu zemlju koja ne kreće ka Rusiji, već ka Evropi.
Turski tok
Zbog toga su ta dva gasovoda građena istovremeno. I zbog toga je trebalo da oba budu u pogonu do kraja prošle godine, tačno u vrijeme kada je isticao desetogodišnji rusko-ukrajinski ugovor o gasu. Taj plan, međutim, nije uspio iz nekoliko razloga, između ostalog i zbog nedavno uvedenih američkih sankcija koje su u decembru zaustavile izgradnju gotovo završenog Severnog toka 2.
Da bi mogao da nastavi sa snabdjevanjem EU kao najvažnijeg tržišta, Gazprom je morao da krajem decembra zaključi novi tranzitni ugovor sa Ukrajinom, da za to na pet godina rezerviše značajne transportne kapacitete, da pristane na povećanje tranzitne takse i da, povrh svega, plati stari dug od gotovo tri milijarde američkih dolara.
Fatalno po profit
Sve to je pokvarilo Putinov geostrateški plan. Pored toga, još jednom se postavilo pitanje smisla odnosno besmisla Turskog toka. Da li je Gazpromu i Rusiji u novonastaloj situaciji taj gasovod zaista potreban, posebno ovakav, prepolovljen?
Jer, prvobitni plan je bio da se on sastoji od četiri paralelne cijevi. Prije nešto više od pet godina taj projekat se zvao Južni tok. Tom trasom je gas iz Rusije trebalo da, preko Crnog mora, bude dopreman u Bugarsku, dakle direktno u Evropsku uniju. Ali dogovori postignuti sa Sofijom nisu bili u skladu sa pravilima EU, bilo je pritisaka iz Brisela i Vašingtona.
Umjesto da pregovara i traži rješenja, Vladimir Putin je po kratkom postupku obustavio projekat i onda, u decembru 2014, nakon sastanka sa Erdoganom u Ankari, najavio da će četiri cijevi biti preusmjerene u Tursku i da će se Evropa ubuduće snabdjevati odatle. Ubrzo nakon toga, Erdogan je odustao od četiri cijevi, važan mu je bio samo onaj krak prema zapadnoj Turskoj. Na kraju je postignut dogovor o samo dvije cijevi. Prepolovljeni kapacitet najverovatnije predstavlja smrtni udarac za isplativost Turskog toka, projekta čije troškove ruska strana zvanično procjenjuje na ogromnih sedam milijardi dolara, piše Dojče Vele.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu