To je još jedna od osobina političkih prilika u BiH, u ovom trenutku najaktuelnija u Federaciji, tačnije među bošnjačkim političarima, gdje lider SDA Bakir Izetbegović privodi kraju razgovore o koaliciji sa liderima ASDA i PDA, Nerminom Ogreševićem i Mirsadom Kukićem.
Tu ne bi bilo ništa sporno da se ne radi o strankama koje su nastale od SDA, odnosno mahom od bivših članova SDA, koji su otišli od Izetbegovića jer se nisu mogli složiti s njegovom politikom. Ili su izbačeni iz partije.
Ovakve pojave nisu nepoznanica u novijoj političkoj istoriji u BiH. Između ostalih, Dragan Čavić je 2007, kao tadašnji predsjednik SDS, postao nepoželjan u partiji, nakon čega je sam podnio ostavku.
Nekoliko godina kasnije Čavić je opet postao poželjan za SDS sa kojom je, kao lider NDP, formirao tadašnji Savez za promjene. U društvu ostalih partija koalicije, ostali su zajedno više od četiri godine, da bi Čavić u novembru 2018. napustio opoziciju i priklonio se vladajućoj koaliciji, što se ne bi desilo da je SzP pobijedio.
U hrvatskom političkom korpusu u ovom kontekstu može se posmatrati nedavni koalicioni sporazum lidera HDZ Dragana Čovića i HDZ 1990 Ilije Cvitanovića. Naime, kompletna „devedesetka“ je nastala od HDZ, godinama su bili žestoki politički rivali, a od 18. januara ove godine koalicioni partneri.
Zbog čega je bilo potrebno da pređu ovakav put?
– Sada oni koji su otišli imaju nešto veću moć, oni su predstavnici sebe samih, nisu više sastavni dio neko strukture kojoj su ranije pripadali. Neko je bio iznad njih. Sada su oni ravnopravni sagovornici i traže svoj dio. Druga strana mora da učini ustupak, jer su jedni drugima potrebni da bi se ponovo skupili oko kolača – objašnjava profesor doktor Esad Bajtal.
Takvo ponašanje naziva politikanstvom, a motiv nalazi u interesnim razlozima.
– Nisu se oni ni rastajali iz idejnih, nego iz interesnih razloga. Pošto se nisu mogli dogovoriti oko podjele kolača, razilazili su se da bi se opet sastajali jer, zaboga, i jedni i drugi sada mogu ispasti iz igre. Sva je priča pod krinkom zaštite nacionalnog interesa, a u stvari to u praksi završava kao interesni nacionalizam. Glasači nema potrebe da to razumiju, oni glasaju onako kako im se kaže. Birači su nešto drugo, ali oni apstiniraju jer vide da njihov glas nema nikakvog smisla budući da rezultati izbora nisu zbir glasova građana, nego rezultat izbornog inženjeringa – kaže Bajtal za Srpskainfo.
Političarka analitičarka Tanja Topić takođe smatra da razlog netrpeljivosti među ovakvim političarima nije njihova ideološka različitost, već isključivo interes.
– Obično su neki nezadovoljni ličnom pozicijom unutar stranke, i to bude razlog razmimoilaženja. Ono što ih ponovo spoji jeste ta čarobna riječ vlast ili biranje u vlasti. Tu se brišu svi, pa čak i lični animoziteti – kaže Topićeva.
Neprincipijelnost
U neprincipijelne koalicije spada i ona koja će da čini vlast na nivou BiH. Istina, njena neprincipijelnost nije na nivou SDA-PDA ili HDZ-HDZ 1990, ali ipak ostaje pitanje šta povezuje SDA koja osporava ime Republike Srpske, SNSD koji zbog toga prijeti otcjepljenjem RS, i HDZ, koja se zalaže za terotorijalnu prekompoziciju BiH u kojoj nema garancije da Srpska neće biti dirana.
Ako pitate ove stranke, povezuje ih to što su izborni pobjednici u svom narodu, a to znači da baš oni moraju da formiraju Savjet ministara BiH bez obzira šta govorili jedni o drugima. Povezuje ih vlast.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu