Vlast u Hrvatskoj je 2016. odmah nakon preuzimanja vlasti ukinula “regiju” i uvela susjedstvo kao novi izraz za saradnju. Tako je po tom kriterijumu Hrvatskoj susjed postala Albanija, Sjeverna Makedonija, Kosovo. Stvara se utisak da Hrvatska, kada nastoji pobjeći od Balkana, da je tada njemu sve bliža i “balkanskija”.
To je navadeno u analizi Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, povodom 10. (prijevremenih) parlamentarnih izbora u Hrvatskoj od proglašenja nezavisnosti, koji će biti održani 5. jula 2020. godine. Značajn dio te analize odnosi se i na stanje na Balkanu. Ističe se da Hrvatska ima naslijeđenu i utvrđenu državnu granicu jedino sa Mađarskom, dok sa Slovenijom, BiH, Srbijom i Crnom Gorom nema definirane granične crte i potpisane međudržavne sporazume o granici.
Hrvatski držani vrh pokušava svoje odnose ojačati sa Crnom Gorom i režimom Mila Đukanovića (DPS). Čak su za vrijeme pandemije za nepuni mjesec dana Crnu Goru službeno posjetili Gordan Grlić Radman, ministar spoljnih i evropskih poslova Hrvatske i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i tom prigodom izrazili potporu režimu Mila Đukanovića. Te posjete ne iznenađuju, jer su svi hrvatski čelnici imali tijesne odnose sa Đukanovićem, ali i sa kosovskim čelnicima smatrajući to “prirodnom koalicijom” prema Srbiji. Radi se o zajedničkom protivniku Srbiji i njenom čelniku Aleksandru Vučiću (SNS) – navodi IFIMES.
Ističu da je sada je aktualan pilot projekat unijatizacije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) u Crnoj Gori, prema kojem bi pravoslavni vjernici CPC u Crnoj Gori zadržali “Istočni obred”, a vrhovni poglavar bi im postao rimski Papa.
– Time bi se riješilo kanonsko priznanje kanonski nepriznate CPC. Taj model ukoliko bi uspio u Crnoj Gori bi Hrvatska željela primijeniti i kod sebe nad preostalim, inače desetkovanim, pravoslavnim življem u Hrvatskoj. Takođe, Hrvatsku i Đukanovića povezuje Udruženi zločinački poduhvat (UZP), jer je poslije podizanja optužnice protiv Hašima Tačija, predsjednika Kosova, Đukanović ostao jedini najviše pozicionirani čelnik neposredno uključen u ratne zločine, koji nije sudski procesuiran. S obzirom, da u pojedinim državama, koje u svom pozitivnom zakonodavstvu imaju ugrađeno načelo univerzalne nadležnosti za počinjene ratne zločine i zločin genocida, otvara se mogućnost za hapšenje Đukanovića, jer već postoje otvoreni predmeti “Milo Đukanović” u inostranstvu – navodi se u analizi.
Podsjećaju da je ugledni hrvatski advokat Anto Nobilo izjavio “da su napadi na Srbe u Hrvatskoj posljedica puzajuće fašizacije društva i logična posljedica koketiranja političara sa NDH i relativiziranja ustaških zločina”.
– Hrvatski državni vrh javno je iskazao svoje neslaganje sa presudom ICTY protiv Jadranka Prlića (HDZBiH) i drugih, kojom je utvrđena agresija Hrvatske na BiH i Udruženi zločinački poduhvat (UZP) na čelu kojeg su bili Franjo Tuđman, Gojko Šušak, i drugi i tako javno negirali presudu UN-vog suda za ratne zločine (ICTY), pa je povodom toga čak reagovala i EU. Dominantno, skoro jedino mišljenje je, da je Hrvatska žrtva velikosrpske politike, domovinski rat je bio obrambeni i u njemu se nisu mogli počiniti zločini, Hrvatska je pomagala Hrvate u BiH i nije bila agresor, iako je ICTY u svojih pet presuda utvrdio, da se radi o međunarodnom konfliktu i označio Hrvatsku kao agresora u BiH – tvrdi IFIMES.
Iako je Hrvatska samostalna i nezavisna država, piše u analizi, HDZ još “traži” neprijatelje u Srbima, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Jugoslavenima, migrantima/izbjeglicama, Židovima, muslimanima itd.
– Međunarodne organizacije za ljudska prava i humanitarne organizacije upozoravaju na nehumano ponašanje prema migrantima hrvatskih represivnih organa. Hrvatska krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, jer šalje ilegalne migrante u BiH, znajući da će njihova ljudska prava biti prekršena. Hrvatska bi trebala da sarađuje i pomaže Bosni i Hercegovini, ali umjesto toga u Hrvatskoj se dešavaju ozbiljna kršenja ljudskih prava. Pored toga HDZ i VMRO-DPMNE u Sjevernoj Makedoniji su jedine dvije stranke političke desnice (članice Evropske narodne stranke – EPP) u regiji, koje su sudski procesuirane i čiji su bivši predsjednici, koji su bili i premijeri, Ivo Sanader i Nikola Gruevski, pravosnažno osuđeni. Odstupanje Hrvatske od Arbitražnoga sporazuma o granici sa Slovenijom (Piranski zaliv) bio je dodatni impuls, da se poveća domovinska i nacionalistička retorika ne samo prema Sloveniji nego prvenstveno prema Srbiji, djelimično i prema Bosni Hercegovini. Hrvatska ne smije zaboraviti, da je na jedvite jade ušla u EU i to zahvaljujući Francuskoj uz pritisak Njemačke – zaključuje IFIMES.
Kada je riječ o procjenama izbornih pobjednika u Hrvatskoj, Institut kaže da su, prema relevantnim istraživanjima, oba vodeća politička bloka – koalicije izjednačene. Riječ je o “Restart koalicija”, koju predvodi SDP Davora Bernardića i koaliciji oko HDZ. Međutim, ove izbore karakteriše to što se pojavila opozicija u oba politička bloka.
– Tako je opozicija u SDP odnosno “Restart koaliciji” politička platforma “Možemo”, koja predstavlja ljevičarsku koaliciju, dok je snažna opozicija HDZ-u desničarski “Domovinski pokret” Miroslava Škore – zaključuje IFIMES.
Inače, predsjednik Savjetodavnog odbora IFIMES trenutno je Budimir Lončar, bivši ministar spoljnih poslova SFRJ, a kasnije predsjednik Savjeta za spoljnu politiku i međunarodne odnose bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića. Potpredsjednici su Zoran Živković, bivši predsjednik Vlade Srbije, bivši izraelski brigadni general Ephraim Lapid, te bivši predsjednik Ustavnog suda Slovenije Ernest Petrič.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu