Društvo

Koga je iznenadio SNIJEG U JANUARU? Srpskainfo u zavijanim selima provjerila kako izgleda vanredno stanje (VIDEO, FOTO)

Kad sve zabijeli, nadaleko, kad snijeg napada, pa ne možeš nikud od kućnog praga i toplog šporeta...

Koga je iznenadio SNIJEG U JANUARU? Srpskainfo u zavijanim selima provjerila kako izgleda vanredno stanje (VIDEO, FOTO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Za nekog je to zimska idila, za nekog vanredno stanje, a za nekog obični život svakodnevni.

Malobrojni mještani planinskih sela iznad Bosanskog Grahova na ovakve su zime odavno navikli. Zna se, kad snijeg zaškripi pod čizmama, a smetovi zatrpaju puteve – nema mrdanja.

– Znamo gdje živimo i znamo da, kad zapada, mjesecima nećemo moći nikud. Zalihe ulja, deterdženta i brašna smo nabavili još jesenas, a za suvo meso, jaja, sir, kajmak, rakiju… nije kriza. Sve to imamo svoje, domaće – kažu Biljana (59) i Neđeljko Jović (62) iz sela Malo Tičevo, podno planine Šator, koji su ugostili ekipu Srpskainfo.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Do njegove kuće se danima nije moglo ni traktorom, a kamoli automobilom. Ipak, prijatelji su dolazili.

Pročitajte još

Gazili su snijeg do iznad koljena, prtili prtinu do Jovića kućišta, samo da bi uz vatricu i malu ljutu poigrali karata i progovorili koju pametnu.

Na vijest da je načelnik opštine, Uroš Đuran, proglasio vanredno stanje zbog snijega, Neđo Jović i njegov drugar Draško Višekruna, zvani Bekrija, sliježu ramenima.

Njima je snijeg u januaru redovno stanje. A u politiku se ne miješaju, niti prate društvene mreže, na kojima se, ovih dana, opasno zakuvalo.

Dok jedni podržavaju Đurana i hvale njegovu brigu za mještane u udaljenim selima, drugi smatraju da je „načelnik ipak pretjerao“. Jer, bilo je oko Grahova i većih snjegova, a nikad nije bilo tolike frke.

Iz opozicione Srpske napredne stranke Federacije BiH čak su poručili da je zbog načelnikovog vanrednog stanja i „nevidljivog snijega od 80 centimetara“ Grahovo postalo „glavna tema za šprdanje u čitavoj BiH“.

Načelnik Đuran odgovora da je lako raspredati i pametovati, ali je teško čistiti snijeg, kad nemaš ni s čim, ni od čega.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Nije problem visina snijega, znalo ga je i više napadati, problem je što nemamo ni mehanizaciju, ni svoje komunalno preduzeće, jer je komunalno preduzeće palo u stečaj, a nemamo ni način da finansiramo rasčišćavanje puteva. Budžet kasni, još smo na privremenom finansiranju, a raspisivanje javnog poziva za čišćenje snijega može potrajati mjesecima – kaže Đuran.

Poručuje da ne bi bilo vanrednog stanja, da su oni, koji su opštinom vladali do decembra, a to su upravo naprednjaci, na vrijeme usvojili budžet i raspisali tender.

Naprednjaci, opet, odgovaraju da su to manipulacije. Zna se, kažu, ko je i zašto sprečavao usvajanje budžeta.

Zima u Bosanskom Grahovu

Za nekog je to zimska idila, za druge vanredno stanje, za treće život svakidašnji.

Posted by Srpskainfo.com on Saturday, January 30, 2021

I tako dalje…

I dok loklani političari ratuju, jedan jedini grn, koji je načelnik angažovao direktnom pogodbom za 6.000 KM, krstari selima od Marinkovaca do Preodca.

Sporo napreduje, teren je težak, a dan zimski, kratak… Nešto je očišćeno, nešto nije. Sa druma se vide kuće do kojih se ne može, osim ako imaš duboke čizme i snagu maratonca.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Da li je snijeg dubok baš 80 centimetara, kako tvrdi načelnik, ne znamo, mjerili nismo, ali da ga ima, ima ga! A šta drugo i očekivati u januaru, podno Dinare, na nadmorskoj visini od hiljadu i kusur metara!

Naš vodič kroz snježne predjele, Željko Damjanović, predsjednik Srpske pravoslavne crkvene opštine Grahovo, pun je priča o ljepotama svog zavičaja.

– Eh, da dođete ljeti, pa da vidite kakva je ovo divota! Znate da se i danas za Preodac kaže „jedno selo, 301 vrelo“, iako su mnogi od tih izvora odavno presušili. A tek da vidite Šatorsko jezero – kaže Željko.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

I dok Željko veze priče, kako put odmiče ka Šator planini, snijeg biva sve blještaviji, a očišćeni dio kolovoza sve uži. Na putu kojim je prošao grn zadržalo se desetak centimetara utabanog snijega, po kojem automobil klizi, kao po zaleđenoj glazuri.

Ne zna se da li je ispod snijega asflat ili makadam. Zna se samo da su za ovakvu avanturu neophodne nove zimske gume, plus lanci, plus vješt vozač za volanom, plus dobar poznavalac lokalnih prilika kao podrška. Inače…

Pročitajte još

Željko dobro poznaje lokalne prilike. Drumove oko Grahova prokrstario je, i ljeti i zimi, mnogo puta. To može zahvaliti, između ostalog, i svom zanimanju. Željko je pogrebnik, koji, kaže, voli svoj posao.

– Moje je da se nađem porodici u najtežim trenucima. Još se nije desilo, ni po najvećem kijametu, da nisam došao na zakazanu sahranu bar 15 minuta ranije i da nije sve bilo spremno – kaže ponosno Željko.

Znao je, kaže, za dan otići u Beograd, po pokojnika, i vratiti se u Grahovo. Jer, Grahovljaci vole svoj zavičaj i žive za njega, ali umiru u Banjaluci, Livnu, Beogradu… Daleko su bolnice.

A umiru i u vrletnim grahovskim selima, smrt ne bira.

– Jedne zime smo tri dana kroz smetove putovali do sela, da sahranimo pokojnika – priča Željko.

I dodaje da je sve dobro dok ne zaduva vjetar, koji nosi i vitla snijeg, kao što vjetrovi nose pijesak u pustinji, za pustinjskih oluja.

Iako je pogrebnik, u pravilu, nije baš rado viđen gost, Željko je omiljen među meštanima. Znaju, valjda, da će im, kad tad, zatrebati njegove usluge.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Raširenih ruku dočekali su ga i Jovići iz Malog Tičeva, s početka naše priče.

Njihova je kuća jedina do koje se ekipa Srpskainfo uspjela probiti, gazeći kroz nerasčišćeni snijeg. Ali, vrijedilo je svakog koraka.

Malo je ljudi koji se tako obraduju gostima, čak i nezvanim, kao ovi srdačni gorštaci.

– Neka, neka, nije kuća tijesna, gde čeljad nije bijesna – besjedi domaćin Neđeljko, bivši livac, koji je penziju zaradio u banjalučkom „Jelšingradu“.

Njegova supruga Biljana (59) i njena majka Dušanka Ajder (83) nude papuče, toplu kafu, domaću rakiju.

Stižu i drugi gosti, iz komšiluka, i s njima priča i smijeh. Sto se, očas posla, zašarenio mirisnim domaćim đakonijama, u šporetu pucketa vatra.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Baka Dušanka, jedna od najstarijih mještanki Tičeva, sretna je, kaže, što je zdrava i na svojim nogama. Ipak, kloni se suvog mesa i pečenja: ne može jesti jaku hranu, ne da želudac. Ali, to za nju nije bolest! To ide s godinama i podnosi se s osmijehom, kao i snijeg u januaru.

– Kad sam bila mlada, kamenja sam se mogla najesti, pa plotove presakakti. Ali, sve bude i prođe – kaže baka Dušanka.

Ona je u kući zadužena da loži vatru i peče hljeb. Pravi domoći mirisni hljeb…

Ostale poslove preuzeli su, još odavno, zet Neđeljko i kćerka Biljana. Unuci rijetko dolaze iz Banjaluke, paunučići još rjeđe.

– Voljeli bi oni sad da se sankaju po ovim brdima, ali ko će s djecom deverati. I šta ako se koje razaboli – vajka se Neđeljko, koji je već odavno, po starinskom običaju, trebalo da pusti brkove i tako vascijelom svijetu obznani da se „upisao u đedove“.

– Kad me pitaju gde su mi brkovi, kažem žena isčupala, neće da spava sa đedom – veli Neđo, a njegovi drugari i komšije vješto se nadovezuju na ovu priču.

Frcaju vicevi i anegdote, priča se o bivšoj Jugi, o mladosti, o platama od kojih se nekad moglo pristojno živjeti, prepričavaju se partije anjca i tablića, opklade i nestašluci razni, čak se i o teškim godinama izbjeglištva govori kroz šalu i smijeh.

A snijeg? Pa, snijeg pada. To mu je posao!

Lovačka patrola

Na jedva prohodnim putevima u grahovskim planinskim selima automobili su prava rijetkost. Vozi samo ko baš mora! Ipak, čim je grn prošao i probio kakav takav prolaz glavnim drumom prema selu Preodac penzionisani oficir Danijel Čović i radnik šumarije Miroslav Ilijašević požurili su da se, iz čiste dokolice, „malo provozaju“ i „vide šta ima“. – Eto, malo u prirodu, na snijeg. Lovci smo, volimo planinu – kaže Danijel. Tragovi divljači u blistavom bijelom snijegu svjedoče da je mala lovačka patrola imala šta da vidi u predjelima koji neukom putniku izgledaju kao – pustoš.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije