Osjetivši da su u opasnosti, odmah poslije izbora političari i mediji su žestoko krenuli s nacionalizmom, genocidom u Srebrenici, satanizacijom Draška Stanivukovića i čime još već ne. Međutim, cijela situacija i trenutna atmosfera izgledaju mi kao dobro isceniran film čiji je primarni cilj da se, ako je ikako moguće, prije svega sačuva trenutna vlast u Republici Srpskoj, a za SDA, koja je takođe u rasulu, već ima vremena.
Situacija je počela da se zahuktava još i prije izbora, a sve zbog sporne table Radovanu Karadžiću na studentskom domu na Palama za koju OHR traži da bude uklonjena. Sve je kulminiralo skandaloznim obraćanjem Milorada Dodika u Savjetu bezbjednosti UN gdje je Visokog predstavnika u BiH, koji služi samo kao figura za podgrijavanje političke situacije i realno ne radi ništa, pred svim svjetskim ambasadorima i diplomatama nazvao monstrumom.
Takvo ponašanje i riječnik su za svaku osudu jer, ma koliko imali negativan stav prema nekome potrebno je prilagoditi se situaciji, a ne da nam se svijet, Evropa, region i krem svjetske diplomatije izruguju i posmatraju nas kao polucivilizovane ljude. Međutim, uprkos tome, Incko na indirektan način po ko zna koji put daje vjetar u leđa i čuva Milorada Dodika.
Prvo, situacija s pločom iako ide u korist Dodiku, bila uklonjena ili ne, u političkom smislu i nije toliko bitna. Međutim, prijetnja Zakonom o zabrani negiranja genocida, mnogo su problematičnije od sporne ploče. Ukoliko dođe do nametanja zakona, paralelno s njim doći će i do homogenizacije biračkog tijela naklonjenog SNSD-u tako da će visoki predstavnik, svjesno ili ne, Miloradu Dodiku učiniti veliku uslugu.
Zakon o zabrani negiranja genocida bio bi svojevrstan udar i na slobodu mišljenja i izražavanja. Ne treba napominjati da takav zakon ne postoji ni u Hrvatskoj kada su u pitanju Srbi i njihovo stradanje u Drugom svjetskom ratu, pa to nikome ne predstavlja problem niti se o tome uopšte govori. Na kraju, pomenuti Erdoganu genocid Turaka nad Jermenima, Asircima i pontskim Grcima bio bi teški diplomatski skandal. Svako treba da ima pravo na vlastito mišljenje i odnos prema određenim istorijskim događajima i da bismo krenuli naprijed to je prva stvar koju moramo naučiti. Dirati u rane koje nisu ni blizu zarastanja je najblaže rečeno zlonamjerno.
Gospodin Incko, budući da dolazi iz Austrije i poznajući vrlo dobro istorijska iskustva vlastite zemlje, itekako je svjestan da svaki oblik nametanja volje ”sa strane” određenom narodu rađa otpor i želju za revizionizmom. Upravo takva pogrešna politika ponižavanja poraženih zemlja od strane sila Antante u Prvom svjetskom ratu direktno je odgovorna za pojavu autoritarnih vođa tridesetih godina prošlog vijeka.
Milorad Dodik je sebe do te mjere izjednačio s Republikom Srpskom da se svaki napad na njega u ovdašnjoj javnosti tretira kao napad na RS. Upravo zbog toga on i poziva Incka da ga smijeni, jer bi to za njega bio životni dobitak. Time bi u očima javnosti postao žrtva ”mrskog Zapada” i heroj, a to je ono o čemu on zapravo i mašta. Vodeći se time, sve prijetnje Incka zapravo su usluga Miloradu Dodiku. To me dovodi do samo jednog zaključka – ili su Valentin Incko i OHR totalno bez kompasa i uopšte ne razumiju političku situaciju u BiH ili svjesno pokušavaju sačuvati Milorada Dodika na vlasti. Trećeg nema.
Međutim, ako zaista želi da napravi nešto korisno za BiH, Incko može, na primjer, da nametne novi izborni zakon kako bismo imali fer i poštene izbore – skeniranje glasačkih listića i ličnih dokumenata, video nadzor na biralištima, dvokružni izborni sistem. Stvarima koje nikome ne donose ama baš nikakvu realnu korist poput sporne table i prihvatanja ili negiranja genocida ne treba davati medijski prostor već se usmjeriti na suštinu – kriminalne radnje političara, izborni zakon, radna mjesta, ekonomiju.
Skoro tri decenije poslije rata političari u BiH akcenat stavljaju na pitanja koja nisu suštinska. Ono što je zabrinjavajuće jeste da su pored MMF-a, koji ih kreditima godinama održava na vlasti, kako sada stvari stoje, u visokom predstavniku slučajno ili ne dobili još jednog moćnog saveznika.
Međutim, uprkos svemu, građani su ti koji će ipak imati posljednju riječ. U oktobru 2022.
Darko Kuzmanović, politikolog
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu