Kako tvrde izvori Srpskainfo, u redovima vladajućih partija postoje jake podjele na one koji bi konačno da uvedu red, i na one druge koji bi da zadrže postojeće stanje. Problem je što je ovih drugih trenutno više, ili su moćniji, zbog čega se ne treba nadati da će oblast sukoba interesa makar u zakonskom smislu uskoro ličiti na onu u demokratskim društvima.
Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti RS i ovaj put, u izvještaju o radu za prošlu godinu, detaljno opisuje brojne sastanke na kojima se dogovarao novi zakon. Na njima su, osim predsjednice Komisije Obrenke Slijepčević, učestvovali predstavnici Agencije za državnu službu RS, ministarstava pravde i lokalne samouprave Srpske, te predstavnici institucija iz FBiH i nekih nevladinih organizacija.
Prvi sastanak radne grupe je održan u Banjaluci 16. aprila 2018. u organizaciji Projekta podrške Vladi FBiH i Vladi RS u borbi protiv korupcije, koju finansira Vlada Velike Britanije. Sastanak je organizovan s ciljem predstavljanja amandmana na Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama vlasti RS, sa fokusom na prijavljivanja interesa i imovine, te dobijanju povratne sprege od strane učesnika. Trenutno, ova verzija zakona je u nadležnosti Ministarstva pravde i Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS, te o daljim mjerama će poslanici biti upoznati od istih – piše u izvještaju koji će se pred poslanicima Narodne skupšrine RS naći na sjednici koja počinje 17. septembra.
Međutim, već u sljedećoj rečenici se navodi da ovaj zakon ne treba uskoro očekivati, jer bi time navodno RS išla ispred Federacije i nivoa BiH.
– Zakon u RS nije u programu rada za ovu godinu, jer FBiH i državni nivo nisu ustanovili niti komisije, niti zakon, te bi postojalo nejednako tretiranje funkcionera, što se kosi sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudski prava i sloboda – navodi se u izvještaju Republičke komisije.
U Ministarstva pravde RS tvrde da zakon o sukobu interesa RS nije u njihovoj nadležnosti, dok iz resora uprave i lokalne samouprave za sada nismo dobili nikakav odgovor.
Šta bi trebalo mijenjati u novom zakonu, pitali smo narodne poslanike.
– Novi zakon jeste prioritetno potreban, ali i novi pristup pojmu sukoba interesa. To znači da bi trebalo ograničiti primanja u smislu da možete imati samo jedno primanje iz budžeta na bilo kom nivou. Sada iz budžeta, iz državnih formi, ljudi po više osnova primaju dohotke – kaže za Srpskainfo poslanik SDS Nedeljko Glamočak.
Paralelno s tim, smatra Glamočak, potrebno je „rasteretiti učešće ljudi na nekim pozicijama“. Prema njegovim riječima, to znači mogućnost da kvalitetni kadrovi rade na više funkcija, ali da budu plaćeni samo za jednu.
– Često smo ograničeni na način da kvalitetni kadrovi ne mogu na određene pozicije, jer bi to bio sukob interesa. Kada bi se to riješilo po primanjima, mislim da ne bi bio problem. Čak bi bilo i korisno – smatra Glamočak.
Šef Kluba poslanika DNS Darko Banjac smatra da je potrebno pooštriti kazne za sukob interesa, bilo novčane ili oduzimanjem jače pozicije.
– Međutim, suština i moj stav je da jedan čovjek može da bude samo ne jednoj poziciji u javnom sektoru – kaže Banjac.
Četiri kršenja zakona u 2018.
U međuvremenu, gotovo da nema političara, prije svih narodnih poslanika, koji ne sjede bar na dvije funkije. Kao po pravilu, poslanici su istovremeno direktori javnih istanova na lokalnom ili republičkom nivou, a neki su v.d. Stotine pojedinaca iz izvršne vlasti su članovi raznih nadzornih odbora, agencija, komisija, uprava preduzeća u javnom vlasništvu. I sve to po propisu, jer je postojeći zakon takav da se odnosi na uzak krug izabranih i imenovanih funkcionera i njihovih savjetnika, pa Republička komisija u njegovom kršenju uhvati tek pokojeg lokalnog funkcionera.
U 2018. sukob interesa je utvrđen za 4 odbornika u skupštinama opština – Milana Gutovića u Gacku, Miodraga Uljarevića u Bileći, Vojislava Krulja u Ljubinju i Jovu Gojkovića u Pelagićevu.
Čak i Crna Gora ima zakon o sukobu interesa napredniji od našeg. Između ostalog, tamošnji zakon obuhvata i zaposlene u pravosuđu, i nalaže da javni funkcioner ne može biti predsjednik ili član organa upravljanja ili nadzornog organa, niti izvršni direktor.
Javni funkcioner je mnogo širi pojam nego kod nas – to je izabrano, imenovano i postavljeno lice u državnom organu, organu državne uprave, pravosudnom organu, organu lokalne samouprave, lokalne uprave, nezavisnom tijelu, regulatornom tijelu, javnoj ustanovi, javnom preduzeću i drugom pravnom licu koje vrši javna ovlašćenja, odnosno djelatnosti od javnog interesa ili je u državnom vlasništvu, kao i lice na čiji izbor, imenovanje ili postavljenje organ vlasti daje saglasnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu