Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Koliko košta uvreda?

Kolumne
Autor:

Foto: RAS Srbija

Šta se desi kada narodni poslanik drugome kaže da je budala, drogeraš, idiot ili glupan? Ništa. Može da dobije umanjenje 10 ili 15 odsto od plate, ili ne mora ni to, i može da nastavi sve po starom. Svi smo se zgrožavali i postidjeli slušajući njihove utvrde i riječi kojima nije mjesto u parlamentu. I? Ništa. Idemo dalje, šou i histerija se nastavljaju.

Možete im skinuti mrvice sa plate, ništa im ne znače jer ne žive od nje, možete im izreći opomene, možete ih ismijavati, možete kritikovati do sutra – nije ih briga. Toliko ne poštuju institucije i narod da je ostalo još da kažu: „Evo ti 200 KM, reci mu da je drogeraš i kreten, ja častim“. Toliko ih košta vrijeđanje u parlamentu.

Pojedini narodni poslanici sjednice shvataju kao borbu neistomišljenika, kao ring u kome stavovi moraju da se suprostave i opet u prvi plan stavljaju lični interes, jer je za njih veći uspjeh uvrijediti i „spustiti“ političkog protivnika nego uraditi nešto za dobrobiti svih građana.

Odbijaju dobre ideje, samo zato što su tuđe, usvajaju loše samo zato što su njihove. Napadaju sa svih strana, a kada nestane argumenata onda krenu uvrede. Niski udarci, ružne riječi, i razgovori kojih bi se normalan čovjek postidio.

Ima stotinu načina da kritikujete rad poslanika, da se na kulturan način kažu zamjerke i da se diskutuje argumentovano. Pa bar kod nas, gdje rijetko ko radi ono što treba, ima materijala za argumentovane kritike, ali to treba znati. Za one koji ne znaju da raspravljaju argumentovano, koji koriste ulični riječnik i one koji se primitivno ponašaju se ne glasa.

Kulture dijaloga nema, parlament je u našem društvu obesmišljen i niko na poslanike ne gleda kao na ljude koji razgovaraju o zakonima i problemima, nego na ljude koji služe da napadaju jedni druge i prave šou. Čast izuzecima, poslanicima koji su na nivou zadatka, ali većina u NSRS čini da parlament podsjeća na cirkus.

Jedni izvode parformanse, drugi zasmijavaju mase, treći kao mađioničari očekuju da će problem nestati ako ga pokrijete maramom, dok se četvrti bave pantomimom i samo klimaju glavom.

Jedan profesor je nedavno, komentarišući balkanske parlamante, rekao da oni koji od skupštine prave cirkus nisu lavovi, nego klovnovi. I potpuno je u pravu, a na publici je da odluči koliko puta može da pogleda jedan te isti program.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO