Rekao je to za Srpskainfo penzionisani profesor filzofije Miodrag Živanović Žile, povodom smrti svog bliskog prijatelja i višedecenijskog saradnika.
Teško je, kaže, u jedan tekst i jedno kazivanje sažeti prebogato stvaralaštvo i život Kolje Mićevića.
On je čovjek koji je Banjaluku predstavio svijetu kulture i književnosti i koji je u malu Banjaluku doveo veliki svijet poezije, muzike, filozofije…
– Upoznali smo se prije nekoliko decenija, kada su vlasti u Banjaluci predlagale da ja dođem u izdavačku djelatnost „Glasa“, da bismo razvijali taj segment stvaralaštva. Pristao sam, ali samo pod jednim uslovom, da oni vrate u Banjaluku Kolju koji je tada živio u Malom Lošinju. Tako se i dogodilo – priča popularni profesor Žile.
Zahvaljujući Koljinom stvaralaštvu, ali i sjajnoj uredničkoj ekipi, koju su činili Ranko Risojević, Irfan Horozović, Ismet Bekrić i drugi književnici, banjalučka izdavačka kuća je postala jedna od deset najvećih i najuspješnijih u Jugoslaviji.
– Osamdesetih godina prošlog vijeka Banjaluka je imala i kultni časopis „Putevi“. Kolju smo izabrali za glavnog urednika i on je u tom, kao i u svakom drugom poslu, izgarao. Taj je časopis stekao veliku reputaciju na samo na Balkanu, nego i u svijetu – kaže Živanović.
Podsjeća da je Kolja Mićević vodio i poznatu ediciju „Prevodi“, gdje su objavljivani tekstovi najpoznatijih svjetskih pjesnika.
– On je kao frankofon najviše radio na prevodima s francuskog, iako je je znao i nekoliko drugih jezika. Okupio je oko „Puteva“ i te edicije vrsne prevodioce iz bivše Jugoslavije. Jedan od njegovih životnih poduhvata je svakako bio početak objavljivanja „Sveski“ Pola Valerija. To je zaostavština čuvenog pjesnika ispisana običnom grafitnom olovkom na 26.000 stranica školskih svesaka. Tu je Valeri zapisivao svake noći svoja razmišljanja o životu, umjetnosti, stvralaštvu, nauci, folozofiji – priča Živanović.
Podsjeća da se Kolja Mićević poduhvatio prevođenja tih 26.000 stranica, ali je u Banjaluci objavljeno svega nekoliko tomova „Svesaka“, jer su stvaralaštvu na put stale predratne turbulencije i na kraju i sam rat.
– Prije Jugoslavije prevod Valerijevih „Svesaka“ je urađen samo u tri države. Veliki je to poduhvat. Objavljivanje ovih prevoda je izazvalo veliko čuđenje u svijetu; tada su mnogi u svijetu književnosti i kulture prvi put čuli za Banjaluku – kaže Žile.
Dodaje da je Koljino stvaralaštvo obilježeno još jednim velikim poduhvatom, a to je prevod Dantea, u tri toma.
Mićević je Danteova djela prevodio s italijanskog, a ne s francuskog, koji mu je kao maternji.
– I ta izdanja su postigla veliki uspjeh i podigla nivo života kulture ne samo u Banjaluci, nego i na svim našim prostorima, šta god to značilo – kaže Žile.
Podsjeća i da su Kolja i on, zajedno s Jovicom Latinovićem, tadašnjim vlasnikom knjižare „Litera“, prije 20 godina osnovali ediciju „Danteon“ i okupili ljude iz područja književnosti, kritike, filozofije.
– Objavli smo 12 knjiga u toj ediciji. Nekoliko vrhunskih imena sa Balkana su objavljivali kod nas – kaže Žile za Srpskainfo.
Podsjeća i na brojne performanse koje je kreirao Kolja Mićević, a jedan od najpoznatijih je bio „Klavirint“, kada je on, koji ustvari nije znao svirati klavir, „svirao“ na klaviru udarajući u bijele i crne dirke s dvije drvene daščice parketa.
– Snimio je i jednu TV seriju, ali ne onakvu kakve gledaoci obično gledaju, nego niz od desetak emisija o tome kako je Mocart stigao u Banjaluku. Drago mi je što su te emisije sačuvane u arhivi RTRS. Nadam se da će gledaoci imati priliku da ih vide i čuju – kaže Živanović.
Zaključuje da je njegov prijatelj bio stalno angažovan, i to u najboljem smislu te riječi. I život mu je bio bogat i buran; živio je u svijetu, a ostao Banjalučanin.
– Cijeli Koljin život je zapravo bio stalno smjenjivanje odlazaka i dolazaka u Banjaluku. Nekada su odlasci trajali duže, nekad kraće, ali se uvijek vraćao u grad koji je nosio u srcu. Najveći dio života živio je na relaciji od Francuske do Banjaluke – kaže Žile.
Dodaje da je takav bio i ovaj posljednji Koljin put.
Došao je iz Beograda u Banjaluku, bilo mu je loše, pa je otišao na liječenje na kardiologiju UKC RS.
– Taman kad je mislio da je liječenje završeno i da će krenuti nazad u Beograd, a potom u Francusku, gdje je u posljednje vrijeme živio, stanje mu se pogoršalo. Ustanovljeno je da je zaražen koronom. Imao je osamdeset godina i nije se izborio s virusom – kaže profesor Miodrag Živanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu