Nažalost, to smo mi
Rodiš dijete, hraniš, odgajaš, učiš da postane čovjek i na kraju pošalješ u drugi grad, gdje ga nasilnik na ulici mučki prebije kao životinju.
Rodiš dijete, hraniš, odgajaš, učiš da postane čovjek i na kraju pošalješ u drugi grad, gdje ga nasilnik na ulici mučki prebije kao životinju.
Krajem devedesetih pisao sam kolumne i kritike za banjalučki magazin “Reporter”. Tada sam u Banjalučkom pozorištu pogledao predstavu koju je režirao moj poznanik sa FDU Nikola - Kolja Pejaković. Bio sam oduševljen njegovom avangardnom postavkom i napisao sam tekst za “Reporter”.
Ako „oni odozgo“ jedu meso, a radnička klasa guli samo kupus, znači li to da svi zajedno, u prosjeku, jedemo sarmu? Naravno da ne. Sarma je ozbiljno domaćinsko jelo, prava đakonija, a ne tamo neka statistička kategorija.
Za zaposlene u Domu za nezbrinutu djecu „Rada Vranješević“ ne predstavlja veliki problem ako im 13-ogodišnja štićenica ima seksualne odnose.
Postoje riječi za koje Google nema tumačenje, ne poznaje ih! Takva je riječ - čavrndija! Malo komplikovana za izgovor, a najviše za onog koji tjera kera.
Sven Alkalaj je glasao da se Rusija suspenduje iz članstva u Savjetu UN za ljudska prava iako o tome nije raspravljalo Predsjedništvo BiH. Dakle, glasao je mimo Ustava i zakona.
Građani Banjaluke jako dugo plaćaju ceh političkih podjela u gradu na Vrbasu.
Samoubistvo osuđenika u KPZ Banjaluka otvorilo je brojna pitanja, među kojima i ono da li su u banjalučkom zatvoru napravljeni ozbiljni propusti koji su u konačnici doveli do toga da pravda u konkretnom slučaju bude grubo poražena.
U studiji Alije Đogovića „Alija Đerzelez mit ili stvarnost“ ozbiljno se raspravlja o jednom od najznačajnijih bošnjačkih mitskih junaka.
Do prije samo nekoliko mjeseci, odlazak Milorada Dodika i SNSD u opoziciju, nakon skoro dvodecenijske vladavine u Srpskoj, djelovalo je kao neminovnost.
Nevjerovatno i nedopustivo je da ljudi koji žive na samo par kilometra od užeg centra grada nemaju ni metar trotoara, nemaju kanalizaciju, vrtiće, dječija igrališta su u katastrofalnom stanju, a puteve „krase“ rupe, prašina i popucao asfalt.
Promašen penal protiv Borca i izgubljen trofej Kupa SFRJ, gubitak finala Kupa Evropskih šampion u dresu Olimpik Marseja protiv svoje Zvezde, prečka na Svjetskom prvenstvu u Italiji protiv Argentine...
Učionice prokišnjavaju. Zimi se griju pretpotopskim pećima na drva i ćumur. A neke škole imaju i vanjski toalet, ili narodski rečeno, poljski klozet. Istina, u nešto modernijoj varijanti.
Odlaze, jedan po jedan, ti ljudi koji su bili tu kada je moja generacija počinjala da radi novinarski posao.
“Da je dobro ovdje, ne bih gledao da odem.” Sva patnja stane u ovu rečenicu. Tako tužna, mučna i tako istinita. Kad pogledate oko sebe, svjedočite kako neko želi da ode, neko uveliko planira, nekoga samo korak dijeli da izađe iz ove zemlje.
Ko god je proteklih dana kročio u banjalučku Gimnaziju svojim očima je vidio gdje učenici i profesori rade i uče. Nisu u to trebali da ih uvjeravaju ni snimci, ni fotografije.
Ako bi neki autor sa ovih prostora istovremeno trebalo da bude član velikih organizacija za kolektivno ostvarivanje muzičkih prava, srpskog Sokoja, Amusa (BiH) i hrvatskog Zampa, onda bi to svakako trebalo da bude pokojni kompozitor Josif Runjanin.
Da li tužilaštva rade toliko loše da je morao da reaguje Milorad Dodik ili tužilaštva rade loše upravo zbog Dodika i njegovih „reakcija“?
Da u MUP-u RS ima zdravih snaga pokazala je istraga poslije ubistva Radenka Bašića načelnika u PU Prijedor, a koje je rasvijetljeno u roku od sedam dana.