Običaj da se preminuli sahrani u svom rodnom mjestu takođe nije moguće poštovati u doba pandemije, osim ukoliko osoba nije u tom istom mjestu i preminula.
Zbog epidemije korona virusa maksimalan broj ljudi koji može prisustvovati sahranama u Turskoj je troje, a između njih morati postojati fizička distanca koja obezbjeđuje zaštitu od prenošenja virusa.
Prisutni moraju da nose maske, a na grobljima se nalaze redari koji nagledaju da li se ova pravila poštuju i vrlo često su prinuđeni da intervenišu onda kada tuga i poriv za prijateljskim ljudskim dodirom nadvladaju razum.
U većini slučajeva molitve za pokojnike sada se održavaju na grobljima, a ne u džamijama kao što je to običaj, prenosi AP.
Ceremonije koje se održavaju u kućama pokojnika, na kojima se ožalošćeni okupljaju i čitaju pjesme o proroku Muhamedu, takođe su pretrpjele izmjene zbog zabrane okupljanja.
Vrlo često, onda kada osoba nije preminula u svom rodnom mjestu, ona se, zbog zabrane putovanja, sahranjuje u mestu u kojem je preminula, što je u suprotnosti sa turskim običajima. U tim slučajevima sahrane ogranizuju nadležne institucije, bez prisustva rodbine i prijatelja.
Uprkos velikom broju zaraženih, Turska i dalje ima relativno mali broj smrtnih slučajeva od posljedica COVID-19.
Ipak, brige u vezi sa sahranjivanjem preminulih od ove bolesti postoje.
Nadležni ističu da su ovi radnici, zajedno sa medicinskih osobljem, izloženi najvećem riziku od zaraze i u obavezi su da nose svu zaštitnu opremu. Neki od njih bili su zaraženi, ali su u međuvremenu svi oni ozdravili, izjavio je direktor javnog pogrebnog preduzeća u Istanbulu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu