Kolumne

Korto Malteze protiv Svetozara Borojevića

Korto Malteze, imaginarni junak italijanskog strip crtača Huga Prata u jednoj od epizoda pod nazivom “Pod zastavom neba” iz albuma “Korto uvijek malo dalje” nalazi se na brodu koji 1915. godine švercuje blago crnogorskog kralja Nikole.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Korto želi da pomogne nezavisnost Crne Gore, tako što bi blago dopremio republikancima u Ulcinj. U isto vrijeme jadransko more, čitava Dalmacija, Slovenija i Bosna su poprište rata italijanske i austrougarske vojske.

Najopasnije udarce italijanskoj vojsci zadaje kontroverzni vojskovođa Svetozar Borojević, koji rukovodi slavnom Dragoner regiment No 15. U Italiji se tada nalazi i srpski pisac Miloš Crnjanski, koji o pomenutim ratnim dešavanjima piše u tekstu “Komentar o San Vitu”: „Austrijskom vojskom u Italiji komaduje Srbin, Svetozar Borojević (…) Prelazimo zatim rijeku Taljamento, kojom još plove lešine pobijenih konja (…) Stižem zatim u varošocu San Vito…”

Korto Malteze u tom trenutku ne zna da blago koje nosi Crnogorcima, ima veze sa vojskovođom Svetozarom Borojevićem. Borojevićev daleki rod Ivan Borojević je u XV vijeku sa svoja četiri sina osnovao Cetinje. Vojnički gen kao da je ostao zacrtan u krvi familije Borojević. Paradoksalno, kao visoki vojni strateg na strani Austrougarske, Svetozar se u stvari 1915. godine bori protiv svojih predaka.

Svetozar je svakako najpoznatiji i najkontroverzniji “predstavnik” Borojevića sa Banije. Rođen je 13. decembra 1856. godine u selu Umetići pored Kostajnice u krajiškoj porodici i odmalena imao prilike da se upozna sa životom krajišnika.

Njegov otac Adam je služio u 2 Banskoj regimenti i imao uspješnu vojničku karijeru. Svetozar je krenuo očevim stopama, te je vojnu obuku završio u Kamenici kod Petrovaradina, te poslije nastavio u kadetskoj školi u Liebenau blizu Graca. Kao kadet oficir služio je u 52. Ugarskoj Infantry Regimenti sa sjedištem u Gracu.

Učestvovao je u borbama za Aneksiju Bosne u mjestima Kakanj, Kolotić, Visoko i okupaciju samog Sarajeva. Odlikovan je za zasluge u borbi u Bosni posebno za okupaciju Sarajeva i promovisan u čin natporučnika 1880. godine. te je završio ratni kurs u Beču i 1881. godine ulazi u sastav generalštaba, odnosno glavno  komandujući 63. Infantry Brigadi.

Pročitajte još

U periodu 1887.  do 1891. bio je instruktor “Theresian Military Academy”, nakon toga redala su se odlikovanja i promocije, a 1905. godine dobiva Ugarsku plemićku titulu i poslije toga se potpisivao sa dodatkom “von Bojna”.

Godine 1913.  je promovisan u čin generala i sprovodio  mobilizaciju trupa za početak Prvog svjetskog rata. Ratovao je u Galiciji u bitci za Komarov, a postao je poznat kao najbolji obrambeni strateg  na frontu kod Isonzo (Sočanski front), gdje je svojom taktikom kažnjavao samoubilačke napade italijanske vojske. Upravo u vrijeme kada se dešava epizoda sa Kortom Maltezeom.

Poslije izgubljenog rata pozivao se na svoje Hrvatsko državljanstvo, te odlučio da postane državljanin Kraljevine SHS, ali u toj novoj državi nije bio dobrodošao, pa je bio prisiljen da se vrati u Austriju.

Međutim, Austrija je prihvatila njegovu prvobitnu odluku da bude državljanin SHS, tako da bez obzira na sve svoje ratne zasluge nije dobio zasluženu penziju od Austrije, a naravno niti od Kraljevine Jugoslavije protiv koje se žestoko borio. Umro je u Klagenfurtu 23. maja 1920. godine, a sahranjen je u Beču.

O životu vojskovođe Borojevića mogao bi da se napiše dobar roman ili snimi film. Šteta što Crnjanski to nije uradio.

Svakako ostaje strip Huga Prata da podsjeti na njega.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije