Ovaj zanat se u porodici Manjgić prenosi s oca na sina više od 100 godina. Amir će tradiciju prenijeti na sina Amera, koji već duže vrijeme radi s njim u kovačnici.
Moj sin Amer radi sa mnom u kovačnici, a doći će nam još jedan radnik. Imam 50 godina, a od završetka rata sam preuzeo kovačnicu od svog oca. Kroz godine rada sam imao brojne šegrte koji su izučavali ovaj zanat, ali mislim da su svi otišli u inostranstvo u potrazi za bolje plaćenim poslom – kaže Manjgić.
U njegovoj kovačnici se, osim klasičnih kovačkih poslova, odnedavno izrađuju i kovane ograde različitog oblika i dizajna. Ističe da radi po želji kupca, neke su težeg, neke lakšeg dizajna. Navodi kako mu je žao što više nema zainteresovanih za izučavanje ovog zanata, jer se od tog posla može fino živjeti.
Obuke učenika
– Prije je u našem gradu bila škola za ovaj zanat, a profesori su dovodili svoje učenike da se obučavaju. Sad više nema tih profesora, pa više ni učenici ne dolaze na obuku. Volio bih da mi dođu da ih obučim, jer uz ovaj posao mogu fino živjeti ako žele raditi – dodaje Manjgić.
(Avaz)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu