On je, zajedno sa suprugom Šteficom, našao utočište u Domu za starce u gradu na Savi, gdje je veoma agilan i vrijedan, posebno u cvjetnjaku.
Cvijeće je moja strast i ljubav još iz djetinjstva, kada sam, čuvajući stada, brao cvijeće po brdima i oko korita rječice Japre. To me i sada, dok zalijevam cvijeće u domu u Gradiški, gdje posjedujemo veoma lijep i njegovan vrt, podsjeća na djetinjstvo i na mladost – kazao je Uroš za Srpskainfo.
– U penziji sam 30 godina, ali moj duh je mladalački. Stalno tragam za nečim novim, nastojim oplemeniti život i smatram da sam, kao i moja supruga, koja ima slične sklonosti i životne stavove, u tome uspio – kaže Uroš Opačić.
Poslije jutarnjih obaveza mnogo vremena provodi u dvorištu.
– Tu nam je lijepo, ima mnogo zelenila i stalno nešto radim. To mi ispunjava dan, mada je vrijeme promjenjivo, ali ne žalim se. Prvo, kada ujutro ustanem, provjeravam koji cvijet je napupao, koji procvjetao, zagledam stabla i pratim bujanje prirode – opisuje svoju svakodnevicu Uroš Opačić, Krajišnik kojeg krase neposrednost i vedrina, sklonost ka pjesmi, poeziji, pripovijedanju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu