Kolumne

Kruna

Osamdesetih godina prošlog vijeka, u sred ljeta, preko svih medija, puče aber kao grom na Ilindan, o strašnoj Sidi.

Kruna
FOTO: RAS SRBIJA

Mi smo imali u komšiluku ženu s tim imenom ali bila je ovo mnogo ozbiljnija stvar od naše stare bezazlene gospođe. Najavljena kao pošast koja ubija sve sto stigne, a stigne brzinom svjetla.

Sjećam se  straha koji nam je paralisao  svijest do te mjere da smo iz istih stopa upalili auto i išli dovesti naše dijete, koje je bilo na moru s babom i djedom. Zaboga, javljeno je da su najizloženiji virusu turisti, a prenosi se  vazduhom i vodom i na sve moguće načine.

Imamo rezultate 40 godina poslije, ni izbliza prognozama. Sreća!

Čuvena 1987. godina. Černobil! Niko tad, a ni do danas nam nije objasnio posljedice. O vrlo dokazivim naučnim saznanjima, ćutanje! Nesreća!

Nakon tih događaja pohodilo nas je cijelo životinjsko carstvo.

Kravlje ludilo!

Saopštenja su se otprilike  svodila na to, da, ko pojede zaraženo meso od goveda, hodaće lud kao krava ludara. Sve one šarene kravice su očas povučene s tetrapaka i omota čokolada, jer strašnom stigmom  su žigosane, tako da je prodaja tih artikala pala na najniže grane. Ono što je u istom omjeru povećano bili su antidepresivi, od straha za svaki dan najavljenog ludila.

Nije se ni slegla ta priča niti je zamirisala na naftalin kad nam s prvim pticama selicama javiše zvanični telali (RTV i svi štampani i elektronski mediji) da jata ptica, kad prelijeću preko našeg neba, nose u kljunu neki novi grip, ispuste ga gdje hoće, pa ko u neznanju uhvati taj “bidermajer” njegov je!

Opet isto. Apoteke cvjetaju i dijele viškove (gazde, naravno). Narod u panici!

Grip ima i ko ga nema, jer mu se pričini slabost, pa sugestvno pada u vatru! Omiljenu seriju “Ptice umiru pjevajući ” nije smio niko ni pomenuti (otac Ralf – Ričard Čembrlen, od tada je anatemisan i pao u zaborav), a Hičkokove “Ptice” su bile zabranjene!

Moj komšija Mile (nadimak) Tutubajle pitao doktora kad je otišao sa suprugom u bolnicu, jer je sirotica bila jako bolesna i gripozna, da li takvima sad treba ograničiti kretanje kao papigama u kavezu?!

Od tog doba u jatima, nakon godinu-dvije, počesmo disati.

Ne lezi vraže, neko je vrebao na nas, pa u sezoni svinjokolja na sva zvona javiše da baš te svinje, uzinat narodu što ih tamani, hoće da nam doakaju. Nikako drugačije nego novim virusima, za koje nema lijeka.

Tako nas pohara svinjska gripa! Sad ispočetka.

Opet radio, tv, novine, portali, svi, na sav glas, ali avaj! Ovome narodu niko neće zgaditi svinje i jesenju, masnu gozbu da je stoput gripozna. Šmrcalo se, u vatri gorilo, na oči pala magla al’ švargla je švargla.

Nizali su se strahovi, zemljotresi, poplave, vulkani, crne rukavice i vesele udovice kad dojezdi iz Kine, “riža  čokolada”, Korona (kako muzikalno zvuči da je zavoliš iz prve)!

Potrošene su životinje, a naziv konj je izblajhan, zbog konjske masti. Izabran je zato stranjski naziv, Korona, u prevodu s latinskog – kruna. Valjda je sad vrh svih strahova i zimskih virusnih prehlada. Daj Bože, da nema dalje!

Pitam jednog dobro obaviještenog prijatelja šta mi je najpametnije činiti, kako da se vratim kući iz inostranstva s obzirom na panične preporuke da se izbjegava javni prevoz, aerodromi i autobusi. Vozovi više ne idu ni u Podlugovima, pješke je nezamislivo, taman da je kuga naokolo. Nemam izbora da putujem, a da ne kontaktiram s masom.

Kaže mi prijatelj: “Ima mogućnosti. Sedlati konja i junaka!”

(Neda Kozomara, kolumnistkinja)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije