Pal Teleki je bio član mađarskog parlamenta od 1905. godine, a kao istaknuti geograf bio je delegat na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. godine. Ubrzo nakon toga izašao je iz politike i predavao je geografiju na Univerzitetu u Budimpešti, da bi se 1938. godine vratio u politiku kao ministar obrazovanja, a već naredne godine je postao premijer.
Nastojao je da zabrani rad fašističkim partijama, ali nije ništa učinio da okonča postojeće anti-semitske zakone. Teleki se zalagao za reviziju Trijanonskog sporazum iz 1920. godine.
S jedne strane nadao se da će Mađarska imati koristi od Njemačke u vraćanju izgubljene teritorije, ali je ubrzo shvatio da Mađarskoj prijeti prevelika opasnost zbog zavisnosti od njemačkog lidera Adolfa Hitlera. Podržao je Hitlerovo razbijanje Čehoslovačke i Rumunije i prisilno ustupanje sjeverne Transilvanije, odakle je i sam. Nije htio da omogući pristup mađarskom željezničkom sistemu u napadu na Poljsku 1939. godine i to uz obrazloženje da u toj zemlji živi miroljubiv narod.
Tako je preko 100.000 poljskih vojnika i civila do 1940. pobjeglo iz Poljske i prešao granice Mađarske. Mađarska vlada je tada dozvolila rad Crvenom krstu katoličkoj crkvi. Međutim kako je Njemačka okupirala Čehoslovačku, Austriju i Poljsku, tampon zona Mađarske je nestala. Njemačke vlasti su od Budimpešte zahtijevale da podrže rat i da isporuči oružje. Galeazo Ćano, Musolinijev zet i italijanski ministar je u svom dnevniku zabilježio da tokom posjete Rimu 1940. Teleki je izbjegavao da otvoreno stane na jednu stranu, ali nije skrivao svoje simpatije prema Zapadu i da se plašio pobjede Njemačke kao kuge. Ćano je opisao da je Teleki kasnije izjavio da se nada nekoj vrsti poraza Njemačke koji bi joj za duže vrijeme otupio zube i kandže.
Kada je Njemačka napala Jugoslaviju 1941. godine, Teleki je bio pod velikim pritiskom. S jedne strane Njemačka je zahtijevala pomoć Mađarske u napadu na Jugoslaviju, poturajući laži dešavanjima u Jugoslaviji, dok je s druge strane Britanija prijetila objavom rata ako njemačke snage pređu preko mađarske granice. Telekiju je ponestalo alternativa. Nakon sastanka kabineta je otišao kući, čekao telefonski poziv kojim se potvrđuje da su njemačke snage ušle u Mađarsku, potom je stavio pištolj u usta i pucao. Svoje oproštajno pismo namijenio je Hortiju.
“Ja sam kriv”
Vaše visočanstvo, pregazili smo svoju riječ i to iz kukavičluka, nismo ispoštovali Sporazum trajnog mira sa Jugoslavijom. Nacija to osjeća, a mi smo odbacili svoju čast. Sada smo saveznici nitkova jer ni jedna riječ o navodnim zločinima nije tačna. Ni protiv Mađara, čak ni protiv Nijemaca. Postaćemo lopovi! Krašćemo ljudska tijela i duše! Nisam te spriječio u tome. Ja sam kriv – stoji u oproštajnom pismu, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu