Poruka mladića S.K. bivšeg štićenika Doma za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević”, koji je prošle sedmice preko društvenih mreža tražio pomoć sugrađana za smještaj i posao jer se “našao na ulici” ponovo je pokrenula pitanje u javnosti kako to žive mladi bez roditeljskog staranja.
Njemu se odmah javilo dvadesetak ljudi koji su ponudili privremeno prenoćište, i da mu nađu zaposlenje, ali mnogi su se zapitali koliko još ima ovakvih priča za koje niko ne zna i kako u stvari žive mladi ljudi koji nemaju podršku porodice.
Dok borave u Domu “Rada Vranješević” djeca bez roditeljskog staranja imaju socijalnu i zdravstvenu zaštitu, vaspitanje, obrazovanje, a posebnu pažnju, kažu nadležni, pokalanjaju pripremi mladih za samostalan život nakon izlaska iz institucionalne brige.
Nijedna mlada osoba, tvrde, ne izađe iz Doma a da joj prethodno nije obezbijeđeno stambeno zbrinjavanje i drugi oblici podrške za započinjanje samostalnog života. Kako bi osposobili mlade koji napuštaju institucionalni smještaj, imaju, kažu, programske aktivnosti za njihovu pripremu za samostalan život.
Ovu kategoriju mladih ljudi, učimo praktičnim vještinama za samostalno vođenje domaćinstva, kuvanje, pranje veša, raspoređivanje novca, lična higijena, smaostalno preuzimanje brige o zdravlju, kako da aktivno traže zasposlenje i stambeno se zbrinu. Takođe, osnažujemo samopouzdanje i samopoštovanje mladih ljudi suočenih sa strahom od neizvjesnosti koju nosi osamostaljivanje, istovremeno opterećenih traumatskim iskustvima doživljenim u nepovoljnim uslovima odrastanja u porodici porijekla – preciziraju u Domu “Rada Vranješević”.
Trude se i da mlade ljude motivišu da nastave obrazovanje nakon srednje škole, a trenutno u Domu imaju pet studenata koji su i stipendisti privatnih visokoškolskih ustanova.
– Obzirom da postoje zakonske mogućnosti da mlada osoba, ukoliko nastavi redovno školovanje, ostane u sistemu sistemske brige do svoje 26. godine života, trudimo se da kod mladih ljudi povećavamo motivaciju za školsko postignuće i podstičemo ih da nastave školovanje kao studenti, i u ostvarivanju ove namjere svake godine uspijemo- preciziraju u Domu.
I sami međutim priznaju da nažalost ne postoji sistemsko rješenje koje bi ovim mladim ljudima obezbijedilo sigurno zaposlenje i stambeno zbrinjavanje ili bar prednost kod ostvarivanja ovih osnovnih uslova za samostalan život.
– Od trenutka kada mlada osoba izađe iz Doma, sve nadležnosti i dalju podršku preuzima nadležni centar za socijalni rad. Izradom individualnog plana socijalne zaštite identifikuju se načini podrške, prije svega stambeno zbrinjavanje i eventualno zaposlenje, ukoliko je osoba sposobma da samostalno zarađuje za život. Najveći izazov u sistemu jesu mladi ljudi koji uslijed različitih razvojnih odstupanja nisu u mogućnosti da samostalno obezbjeđuju sredstva za život, niti da preuzmu brigu o sebi kao što su radne obaveze i održavanje domaćinstva. Nažalost, dešavaju se situacije kada mladi ljudi nisu u mogućnosti zadovoljiti obaveze i radne zadatke određenog radnog mjesta te tako ni zadržati posao – preciziraju iz Doma.
Naglašavaju da je zato neophodno razvijanje socijalne mreže, odnosno „mreže pomagača“ na koje mladi mogu računati poslije izlaska iz institucije i, naravno, pronalazak zaposlenja i stambenog prostora. Najavili su da u okviru plana transformacije Doma planiraju, između ostalih, i uslugu stanovanje uz podršku koja bi upravo mladim ljudima koji započinju svoj samostalan život bila od koristi kao dostupna psiho-socijalna i druga podrška.
– Realizujući ovu uslugu, mladima bi se pružila neophodna podrška sa ciljem da se potpuno osamostale i više nikada ne vrate u sistem socijalne zaštite kao korisnici- najavili su iz ove institucije.
Centar: Mladi nisu bez podrške sistema
U Centru za socijalni rad naglašavaju da nijedan štićenik ne napušta institucionalni smještaj bez prethodno razrađene izlazne strategije i odgovarajuće podrške.
Za svu djecu smještenu u ustanove socijalne zaštite, koja se pripremaju za samostalan život, preciziraju, stručni radnici rade na izradi individualnih planova za osamostaljivanje i organizovanje života nakon napuštanja ustanove.
– Tom prilikom radi se na pronalaženju resursa za pružanje podrške na način da se kao podrška uključuju funkcionalni članovi porodice, radi na pronalaženju zaposlenja, ili im se u skladu sa odredbama zakona pruža podrška u vidu jednokratne novčane pomoći. U slučajevima kada trenutno ne psotoji adekvatno rješenje za mladu osobu koja napušta ustanovu, produžava se pravo na smještaj u ustanove socijalne zaštite, a najduže šest mjeseci od prestanka uslova za ostvarivanje prava na smještaj, do pronalaženja trajnijeg rješenja. Takođe, su im stručni saradnici Centra dostupni za psiho-socijalnu podršku, koja im se po potrebi pruža – odgovorili su iz Centra.
Dvadesetgodišnji mladić koji je svojim pozivom za pomoć ujedinio Banjalučane, ispričao nam je da je poslije Doma stanovao u hraniteljskoj porodici, ali da ih je morao napustiti nakon godinu i po dana. Radio je, kaže u jednoj građevinskoj firmi, gdje je i imao smještaj, ali kako preduzeće zimi pauzira sa radom, našao se kaže bez krova nad glavom. Dobri ljudi su mu obezbijedili privremeni smještaj, a nada se i da će početi raditi u jednoj pekari koja tek treba da se otvori.
Ovo je njihov dom
– U trenutku kada mlada osoba izađe iz ustanove, sve pravne ingerencije Doma prestaju… ali one ljudske ostaju. I traju. Kontakti se održavaju, osoblje Doma ostaje na raspolaganju i za savete, podršku… ostajemo cjeloživotni prijatelji, ponekad i kumovi. Ulažemo sve napore kako bismo pomogli kod zapošljavanja, što je posebno teško imajući u vidu visoku stopu nezapslenosti kao problem u našoj društvenoj zajednici uopšte. Vrata Doma su uvijek otvorena za sve koji su dio svog djetinjstva proveli pod ovim krovom, jer to je, prije svih, njihov dom. Naročito u vrijeme praznika je prilika da ugostimo sve kada nas nekadašnja djeca ovog Doma, a sada odrasli ljudi posjećuju i druže se sa nama – kažu u Dječjem domu.
Kuća na pola puta
Projekat “Kuća na pola puta” čiji je upravo cilj pružiti utočište mladima koji su napustili Dom za djecu bez roditeljskog staranja, u Banjaluci nije zaživio.
– Kuća je funkcionisala kratko vrijeme kao prekretna aktivnost koja se u tom trenutku nije pokazala održivom, nakon čega je nastavljen rad na podršci mladim ljudima kroz rad na izlaznim strategijama i podrška na osposobljavanju za samostalno funkcionisanje nakon napuštanja ustanova socijalne zaštite – rekli su iz Centra za socijalni rad.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu