U kući koju treba da napustimo zajedno spavamo u jednoj sobi. Nemamo vodu i tata mora da ide po nju u Hajdukovo. Nekoliko puta dnevno biciklom ode i donese vodu koju mama grije na šporetu. Kupamo se u koritu. Kada je bilo vanredno stanje, zbog policijskog časa tata nije mogao da ide u drugo selo po vodu pa smo je štedjeli. Imamo i dug za struju – stidljivo priča mali Kristijan.
Za kuću mjesečno plaćaju 50 evra, toliko bi najviše mogli i ubuduće, jer sa računima i mjesečnim troškom za hranu, neophodnu odjeću i obuću, više novca ne mogu da izdvoje. Otac Kristijan ponovo radi, ali skromna zarada i dječji dodatak od oko 11.000 dinara ne pokrivaju sve troškove.
– Samo televizor i frižider su naši. Meni je jako žao što tata mora da vuče balone sa vodom i kada je hladno i kada je jako toplo, ali i to je bolje nego da živimo na ulici. Jako se bojim za sve nas – kaže dječak suznih očiju, piše Blic.
Najstariji Adam ima problema u razvoju i trebalo bi da pohađa specijalnu školu, ali to nije moguće jer je najbliža takva škola u Subotici. Roditelji ne smiju da ga puste samog pošto mu je neophodna pratnja, a ni majka, ni otac nisu u mogućnosti da ga prate i čekaju da završi nastavu. Otac mora da radi, a majka brine o još četvoro djece.
– Volio bih da živimo u Hajdukovu, to nije daleko od Nose. Ovako mama ide pješke 45 do 50 minuta do prodavnice. Žao mi je mame – tiho kaže Kristijan.
Na trpezi su dosad imali najčešće tijesta i salame, piletinu ponekad vikendom, ali kada je otac Kristijan bio bez posla dešavalo se da je na stolu bio samo hljeb.
Djeca su željna svega, voljela bi da imaju i igračke, bicikle, nove patike.
– Kupe nam mama i tata odjeću koju su već nosila druga djeca zato što je u prodavnici novo jako skupo. Nemamo veš-mašinu, ali nekoliko puta nedjeljno nosimo veš na pranje kod rođake. Čak i kad bismo imali mašinu, ne bismo mogli da je koristimo zato što nemamo vode, bunar je presušio – priča dječak.
Roditelji slušaju sina koji priča kao veliki, žao im je što je prerano sazreo.
– Najveći problem nam je smještaj jer moramo da se iselimo, a niko neće da nam izda drugu kuću. Spuste slušalicu kada čuju da nas je sedmoro. Zamolili smo vlasnika kuće da ostanemo dok ne nađemo novi dom – kažu roditelji.
Kristijan je radio u Mađarskoj, ali se vratio u Srbiju kada je nesrećnim slučajem dvoje njihove djece ispalo iz kombija. Morao je da bude sa kćerkom u bolnici.
Eržebet bi voljela da radi, ali to za sada nije moguće, jedino ako bi se skućili u Hajdukovu ili u Subotici i ako bi djeca pošla u vrtić.
– Pratimo oglase, zovemo, raspitujemo se, ali za sada se čini sve uzalud – pričaju Kristijan i Eržebet.
Djeci sve treba, od odjeće i obuće do kreveta i radnih stolova.
– Dešavalo se da budemo i bez struje nekoliko mjeseci, ali kad zaradim platimo sve. Djevojčice traže igračke, a svi bi voljeli čokoladu. Dešavalo se da novogodišnje slavlje prođe bez ičega. Ipak, lijepo se slažemo, biće bolje, valjda će i nama jednom da svane – rekli su Eržebet i Kristijan dok pogledom prate mališane koji se igraju na krevetu.
Kako da pomognete
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun Blic fondacije: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, OTP banka Srbija, a.d. Beograd.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu