Ovom proslavljenom glumcu, kako je Udruženje dramskih umjetnika saopštilo 13. juna, pripala je nagrada “Miloš Žutić” za najbolje glumačko ostvarenje u pozorišnoj sezoni 2017/2018, a za ulogu Jožefa Kantora u predstavi “Kralj Betajnove” Ivana Cankara, u režiji Milana Neškovića i u produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta. U izjavi tim povodom je rekao:
Nagrada me asocira na velikana, barda naše pozorišne umjetnosti, na prigode i anegdote vezane za njegov život, rad, njegovu duhovitost, veliki pozorišni značaj… Nagrada me na jedan poseban način podsjeća na period prije 28 godina kada sam Mišu Žutića i upoznao tokom svog prijemnog ispita Akademiji, potom studirao sa njegovom kćerkom. Poseban sentiment osjećam zato što sam nagradu koja nosi ime Kajinog oce donio u tabor naše klase. I, naročito ushićenje i gordost osjećam budući da je kolege dodijeljuju. Hvala im, usrećili su me. U mnogostrukosti svog života i rada i djelanja nagrada me upozorava i opominje na to da moram i dalje da izgaram, radim, i maštam na pozornici.
– Ovom ulogom, ako to ne zvuči neskromno, dobio sam priliku da ona u izvjesnom smislu bude sublimacija svog mog dosadašnjeg iskustva. Svega onog zanatskog, onog promišljajućeg u meni, onog čime se inspirišem uprkos sopstvenim ambicijama.
Govoreći o ključnim Kantorovim odlikama, kaže da ga karakteriše ogromna ambicija.
– Ali, principijeno gledano, ambicija sama po sebi nije negativna. Nisu svi ljudi ambiciozni. Ambiciozni su ljudi koji nešto postižu, prvaci u onome što rade. Problem s ambicijom nastaje kad ona dođe u raskorak sa principima, i pregazi ih. Dakle pitanje je šta se dešava sa moralnim, emotivnim, duhovnim principima na putu tih ambicija. Kod Jožefa Kantora ambicija pojede principe, čime on gubi i sopstvenu bazu. Stalno ponavljam ko papagaj, a to i živim – čovjek bez ljubavi ne može da živi. Bez empatije, bez toga da daje i prima ljubav, ljubav u najširem smislu. Ima tome već dosta dugo kako i u sopstvenom životu insistiram na razumijevanju, da razumijem druge prije svega, da uprkos svemu mogu nekoga i ne voljeti, ali ljudsko saosjećanje i poštovanje… Ljubav je jedina stvar koja narasta kada se daje. Dakle, ovo je priča da moramo imati istinsku ambiciju o zajedništvu i istinsku ambiciju da dajemo i primamo ljubav – rekao je Jezdić.
Odluku je donio žiri u sastavu Dragana Đukić, Branislav Zeremski, Nataša Marković, Irfan Mensur i Nebojša Milovanović (predsjednik žirija).
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu