Sjećate se hapšenja Ratka Mladića 2006. godine? Istina, Mladić je uhapšen tek pet godina kasnije, ali oni koje pamćenje još služi sjetiće se da su svi svjetski mediji 21. februara 2006. godine objavili vijest da je Ratko Mladić lociran i uhapšen, a po nekima čak i prebačen u Hag.
Ta “vijest” je potekla sa jedne televizije u Republici Srpskoj, a svi mediji od Leskovca do Ist Rivera, uključujući i velikane poput CNN-a i NBC-a, objavili su “brejking njuz” plus specijalne emisije povodom hapšenja decenije. Ni danas se ne zna ko je i s kojom namjerom plasirao ovu dezinformaciju.
Šta su sve “zaraćene strane” jedne drugima podmetale tokom rata devedesetih teško je i pobrojati, ali jedna od najupečatljivijih i najcitiranijih je “vijest” o hrvatskim podmornicama u Neretvi.
S obzirom na ovakvo iskustvo, mnogi su povjerovali da se lažne vijesti, plasirane tokom minule predizborne kampanje, neće “primiti”, i da će čitaoci prepoznati podvale, ali nije bilo baš tako. Ne mali broj građana se ozbiljno isprepadao zbog “najava” da će hiljade navijača iz Federacije BiH nahrupiti 5. oktobra u Banjaluku, kako bi izazvali krvoproliće na Trgu Krajine, na protestu grupe “Pravda za Davida”.
Analitičari ocjenjuju da iskustvo u ovakvim stvarima ne pomaže mnogo, pogotovo ako je medijska pismenost građanstva na niskom nivou. A da jeste pokazuje istraživanje Instituta za otvoreno društvo iz Sofije, po kome je BiH na evropskom dnu po medijskoj pismenosti.
-Lažne vijesti su tako upakovane da i medijski pismeniji čitaoci teško razlikuju istinu od izmišljotine, a većina građana nije u stanju uočiti razliku kaže politička analitičarka Tanja Topić.
Ona je potvrdila da laži plasirane kao vijesti nisu novost na medijskom nebu, ali je nova tehnologija omogućila njihovo ekspresno širenje.
-Za razliku od vremena kada su klasični mediji bili jedini preonosioci vijesti, danas imamo jednu veliku nezaštićenu zonu, bez ikakve kontrole, u vidu postova na društvenim mrežama, tekstova bez potpisa i portala bez impresuma. Problem, međutim, nastaje kada “vijesti” sa takvih portala prenose, kao istinite, glavni mediji, uključujući javne servise, jer većina publike još uvijek misli da sve ono što čuje na TV automatski mora biti istina – kaže Topićeva.
Komunikolog Mladen Bubonjić navodi da širenje laži i manipulacija, ni kod nas ni u svijetu nije novost, ali je novo to što su lažne vijesti danas institucionalizovane.
-Rodonačelnik te institucionalizacije u svijetu je američki predsjednik Donald Tramp. On se postavio kao apsolutni arbitar koji lažne vijesti proglašava istinama, a one istinite, koje njemu ne odgovaraju, kvalifikuje kao laži. Kod nas su neki vodeći političari prekopirali Trampov model i pokazali se kao njegovi najbolji đaci – kaže Bubonjić.
Dodaje da je ključ problema, ipak, u demokratski neosvještenim i medijski nepismenim građanima, jer je samo takvima moguće laž prodati kao istinu.
Čitava tehnogija pronošenja lažnih vijesti i manipulacija tim alatom, i u BiH, kao i svuda u svijetu, svodi se na to da ljudi lakše prihvataju ono što im se sviđa, makar bilo i malo vjerovatno, nego gorku istinu.
Situacija podsjeća na stari vic u kojem Mujo objavljuje: “porcija ćevapa i veliko pivo – dvije marke”. A kad ga pitaju gdje to ima, on lakonski odgovara: “Nema nigdje, ali baš lijepo zvuči”.
Predizborne laži
Prema istraživanjima grupe medijskih entuzijasta iz Novog Sada, predvođenih profesorkom Dubravkom Valić-Nedeljković, lažne vijesti se u javnosti šire čak šest puta brže od istinitih informacija i imaju čak 70 odsto veću šansu da budu pročitane na internetu.
Najbrže se, prema istim istraživanjima, šire lažne vijesti iz sfere politike, pogotovo u vrijeme predizbornih kampanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu