Možda to i ne bilo toliko nerealno očekivati da ne postoji mali milion uslova koje je ta Evropska unija postavila, koji podrazumijevaju niz novih zakonskih rješenja i usklađivanja s evropskim standardima.
Počevši od Izbornog zakona, stub spoticanja predstavljaju izmjene tri ključna zakona – o VSTS, javnim nabavka i Zakona o sukobu interesa. S obzirom da se godinama čeka na njihove izmjene, postavlja se pitanje da li ne postoji interes, pa je sva ova priča oko EU u stvari samo lažni optimizam koji slušamo svakodnevno.
„Sve se može kad se male ruke slože“. Da postoji politička volja kao što nas naši političari ubjeđuju, stavili bi onda interese građana iznad svojih ličnih i konačno bi se usaglasili. Ovako, korupcija u javnim nabavkama, namještanje tendera, nakaradno pravosuđe i zakoni koje niko ne poštuje, valjda im odgovaraju. Čak i ove izmjene navedenih zakona su rađene tako da se ne „potkači“ nijedan političar i da mogu neometano da kradu, a ti narode čekaj i trpi.
Dok korupcija sve dublje gazi, dok jedini u Evropi kaskamo za evropskim standardima, a prednjačimo s aferama, priča o Evropskoj uniji za sada samo visi u vazduhu. Jer za napredak je potreban dijalog.
Iz Republike Srpske redovno poručuju da su spremni na dijalog, ali ne i na prenos nadležnosti sa entitetskog na državni nivo. Spremni su na saradnju, ali u kojoj mjeri je ona moguća, ako uzmemo u obzir da se u 14 prioriteta Mišljenja Evropske komisije pored političkih, nalaze i brojni ekonomski uslovi?! Dakle, čitav jedan niz uslova koji podrazumijevaju ne samo političku saradnju i dijalog, već i mijenjanje kompletne slike društva i onoga kako ono danas funkcioniše unutar Bosne i Hercegovine.
Kada sumiramo sve navedeno, jasno je da je nerealno očekivati da BiH uskoro stekne status kandidata. Dug put je pred nama, na koji smo tek zakoračili, a koji nije moguće preći ove godine, kako pojedini političari najaviše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu