Ova pametna djevojčica dijeli lekciju humanosti zbog koje bi mnogo stariji od nje mogli da se postide. Već treću godinu zaredom odriče se novogodišnjeg paketića kako bi usrećila djecu koju i ne poznaje.
Sve je počelo na njenu inicijativu jednim razgovorom s majkom Ivanom.
– Prije tri godine pitala me je koliko novca smo mislili da izdvojimo za njen novogodišnji paketić. Bila sam zapanjena i tužna i pitala sam je otkud joj ideja da me to pita jer je učimo da materijalne stvari nisu značajne. Kad mi je objasnila, postidjela me je – priča Ivana, Marina mama.
A objašnjenje je bilo sljedeće: u drugom odjeljenju u Marinoj školi postoji djevojčica čija porodica nije u zavidnoj materijalnoj situaciji i koju drugari zbog toga zadirkuju. Mara je ne poznaje, ali kad je čula za to, rastužila se. Zato svake godine skuplja novac, odriče se svog novogodišnjeg paketića i nosi poklone toj djevojčici i njenoj sestri i bratu. Ali oni nikad nisu saznali da su pokloni baš od Mare.
– Ona ih odnese u školu i dâ učiteljici te djevojčice da joj preda. Naglasi da ne kaže od koga je da joj poslije ne bi bilo neprijatno. Ponosna sam na nju, koja sad humanosti uči i mlađeg brata Bogdana (3) i sestru Veru (20 mjeseci) – kaže Ivana.
Ali Marina humanost nije slučajna. Sve polazi iz porodice, a njeni roditelji Ivana i Nikola od prvog dana je uče da pomogne drugome, pa i onom koga ne poznaje. Zato svaki odlazak u prodavnicu podrazumijeva da sitan kusur ubacuju u humanitarne kutije.
Mnogi bi sad pomislili – lako je njima, sigurno su bogati. Ali nisu, ako pod bogatstvom mislimo na materijalne stvari. Ova skromna i divna porodica samo ima svjest o drugima i o tome koliko naše malo nekome može biti mnogo. A Ivana i Nikola se dobro sjećaju perioda kad su jako teško živjeli. Bili su studenti kad su dobili Maru, snalazili su se i borili. Vodili su je na fakultet na ispite i stekli diplome inženjera šumarstva, ali nažalost nisu uspjeli da pronađu poslove u struci.
– Sjećam se, htjeli smo da krstimo Maru. Imala je tad šest mjeseci i otišli smo do Crkve Svete Petke na Kalemegdanu da pitamo sveštenika šta nam je potrebno za krštenje. Iz razgovora je shvatio da mi nemamo mnogo novca i rekao nam da se djeca krštavaju i kad roditelji imaju novca i kad ga nemaju. Rekao nam je da dođemo dva dana kasnije, da nam jedino trebaju kum, bijelo platno i svijeća, a da ćemo čin krštenja platiti tako što ćemo je učiti da bude dobar hrišćanin – prisjeća se Ivana.
Od tog trenutka nastavili su redovno da je vode u crkvu. Sa tri godine počela je da crta, i to crkve, a već sa osam je krenula da pohađa ikonopisačku radionicu. Sad slika ikone na drvetu i platnu i rado ih poklanja porodici i prijateljima.
– Dosad sam imala tri zajedničke izložbe na Gardošu sa drugarima iz ikonopisačke radionice „Sveti Lazar“. Volela bih da jednog dana budem freskopisac. Znam da je dalek put preda mnom, a cilj mi je da do tada slikam ikone i poklanjam ih crkvama koje nisu freskopisane – otkriva Mara.
Priznaje da se raduje Božiću i da je taj praznik posebno svečan u njihovoj kući. Ujutru porane na liturgiju u crkvu, pričeste se i potom se vrate kući i uživaju u porodičnom ručku. Predveče posjete baku i deku da im čestitaju najradosniji hrišćanski praznik.
– Volimo kad smo zajedno i kad nam je kuća puna i bučna. To smo i željeli, iako je bilo neprijatnih situacija kad sam treći put zatrudnila. Ljudi iz okruženja pitali su nas šta će nam to kad već imamo dvoje djece. Morali smo da se pravdamo i obrazlažemo svoje lične odluke, što nije bilo prijatno – ističe Ivana.
Ali zato je danas kod njih uvek veselo. Naučili su da ne mare za tuđe komentare, da žive svoj život i pomažu drugima. I opet dođemo na to – naše malo nekome znači mnogo, pa imajte to u vidu bar za vrijeme ovih praznika.
Druga trudnoća i teška odluka
Tokom druge Ivanine trudnoće Milankovići su se susreli sa teškom odlukom. Sve do sedmog mjeseca ljekari, i to više njih, savjetovali su joj da je prekine.
– Bogdan je dijete iz strašno teške trudnoće. S jedne strane, imala sam savjet ljekara da je prekinem, a sa druge, ja to nisam željela da uradim. Bio je to jako težak period za nas i tad nam je vera mnogo pomogla. Hvala bogu, Bogdan je danas zdravo dete i naš razmaženko, dok je Vera vrlo samostalna, iako još nema dve godine – otkriva Ivana, koja je trenutno na porodiljskom bolovanju sa Verom, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu