Kolumne

Licimuri

Prvi put kada sam čuo za Savu iz Kikinde i njegove, sada već legendarne, licimure prvo sam pomislio da je u pitanju još jedna simpatična narodska izokrenuta riječ poput palicije, apateke, labaratorije, infrakta...

Branko Tomić
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Međutim, ubrzo sam skontao da su licimuri karakterne gnjide u odnosu na ionako odvratne licemjere. Jer, licemjeri su ljudi koji, pojednostavljeno, drugima sole pamet kako treba da se radi i živi, a sami se ponašaju prema sasvim drugačijim postulatima. I mirna Bačka. A šta su licimuri onda? Pa, licemjeri koji imaju poluge moći da kazne one koji ne prihvataju njihove savjete kako treba da se radi i živi.

Tako licimuri mogu da slave rođenje djeteta, uz živu muziku i stotinak “članova uže i šire porodice”, i da dobiju prekršajnu kaznu, dok se ostalima, koji ne pripadaju njihovom klanu, i za benignije stvari smiješi krivična prijava.

Licimuri uživaju na korona žurkama, a ti, narode, sjedi kod kuće.

Licimuri putuju u Beograd da se vakcinišu i zahvaljuju se Vladi Srbije, ali im nije ni u malom mozgu da upute riječi kritike svom bogu što im isto to nije omogućio u BiH.

Istina, viđeniji licimuri se vakcinišu i kod nas, gurajući se ispred onih koji imaju prednost, starijih od 65 godina, kako bi svojim primjerom, uz medijske trubače, “ohrabrili” neodlučne i kako bi “masovna vakcinacija” dobila još više na zamahu!? Istovremeno, u pojedina mjesta šalju fantastične kontingente od 10 ili 20 vakcina, a ni penzionerska populacija se ne može pohvaliti da je daleko odmakla u masovnosti.

Gledaju nas licimuri u oči i ubjeđuju kako je zatvoren prostor u ugostiteljskom objektu ništa više od bašte, ikone guraju u sef, dok bubice stavljaju na džambo plakate, uvjeravaju nas da je bespravna gradnja od javnog interesa, da su kišobrani ljepši od cvijeća (mada, lično, cvijeće ne volim da vidim ni na slici), da još nismo prezaduženi (tek ćemo da vidimo šta još oni mogu), da cijene ne divljaju, da su otvoreni prozori krivi što se ljudi ubijaju skokom sa UKC, da se godišnjica stradanja Srba u “Bljesku” ne mora više obilježavati 1. maja već sedam dana ranije ili kako kome od licimura padne na pamet, kako se situacija sa zaraženima kovidom smiruje… Kako i ne bi, jer kada dospiješ na svjetski vrh po smrtnosti od kovida teško se, u jakoj konkurenciji, na njemu zadržati. Po broju umrlih na milion stanovnika tako nismo više prvi, ali smo četvrti u svijetu, iza Mađarske, Gibraltara i Češke! Razlika je ipak mala, tako da od jeseni možemo očekivati promjene u redoslijedu četiri jahača Apokalipse.

U takvim okolnostima, u zemlji Licimuriji, za sve je kriv narod, jer ne sluša dobronamjerne savjete. Taj nedokazani narod ne može sebi da utuvi u glavu koliko licimuri ulažu natčovječanske napore da zaštite njihovo zdravlje, pa neodgovorno bira sebi lokalnu vlast, planira putovanja ili izlazi iz kuća, pa se, vrhunskog li bezobrazluka, još usuđuje da na krsnu slavu poziva goste!

Domaća proizvodnja je uništena, obrazovanje je palo na grane niže od poratnih vremena, devastiraju se rijeke i šume, krade “po zakonu” na svakom koraku, a sada bi i da nas s najbližima posvađate i od dragih prijatelja otuđite.

E, ne'š kolega!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije