Surovi i smjeli vatreni obračuni, kako su mahom opisane likvidacije Srba u Johanesburgu, iz 2018. prelili su se i u 2019. godinu. Već u martu stigla je vijest da je Jugoslav Smiljkić (51) izrešetan u mafijaškoj sačekuši u predgrađu Johanesburga.
Jugoslav Smiljkić
Tog 16. marta u prepodnevnim satima Smiljkić je na svom motoru zastao u johanesburškom kvartu Rudepurt, kako bi koristio telefon. Ne skidajući kacigu sa glave, stao je uz ivičnjak nedaleko od tržnog centra i kucao je poruku na svom telefonu.
U tom trenutku, naišla je crna “honda” iz koje su izašla dvojica maskiranih napadača sa kapuljačama i rukavicama. Jedan je otvorio vatru na Smiljkića. On se od kiše metaka odmah srušio na zemlju. Zatim mu je prišao drugi napadač i kroz vizir od kacige ovjerio ga sa nekoliko hitaca u glavu.
Kako se filmska scena odigravala nasred ulice, i to u prepodnevnim časovima naočigled velikog broja prolaznika, jedan od njih posegnuo je za telefonom i fotografisao crnu “hondu”. Na zaprepašćenje svih, napadač koji je do prije nekoliko trenutaka rešetao Smiljkića pokazao mu je ni manje ni više nego srednji prst, a potom je pobjegao.
Ekipa Hitne pomoći stigla je poslije desetak minuta, ali Smiljkiću nije bilo spasa. Očevici su kasnije za južnoafrički Njuz24 prepričali nemilu scenu, ne želeći da otkrivaju svoj identitet.
– Čuo sam šest hitaca. Jedan čovjek je pucao u drugog, kada se ovaj srušio. Potom je napadač sjeo u kola, a iz njih je izašao drugi, i on je nastavio da rešeta muškarca na zemlji – ispričao je očevidac.
O motivima ovako hladnokrvnog, i po svemu sudeći profesionalog, ubistva nagađalo se naširoko. Od toga da je Smiljkić upucan greškom, što policija navodno nije isključila jer je na glavi imao kacigu, do toga da se iza svega kriju neraščišćeni poslovi sa obezbjeđenjem.
Malo vjerovatnu teoriju da je riječ o greški potire činjenica da je Smiljkić kod sebe u trenutku pucnjave, navodno imao falsifikovana češka dokumenta, što je tamošnjoj policiji bilo izuzetno interesantno. Provjeravajući njegove kontakte pronašli su da je ubijeni Srbin navodno bio u bliskoj vezi sa Dobrosavom Gavrićem i Milanom Đuričićem, ubicama Željka Ražnatovića Arkana.
Dobrosav Gavrić
Iako blizak sa traženim kriminalcima, u njegovom dosijeu u Srbiji nije bilo ni traga od kriminala.
– Interesantno je da Smiljkić u Srbiji nije dovođen u vezu sa ozbiljnijim kriminalom. Privođen je samo zbog tuče na splavu prije 15 godina, i to za vrijeme proslave momačke večeri jednog njegovog prijatelja – kazao je tada sagovornik Blica upoznat sa istragom.
Ispitivalo se takođe i zbog čega je Smiljkić neposredno prije pucnjave boravio u Brazilu, zemlji za koju se takođe zna da je interesantna srpskim beguncima od organa reda. Ipak, o tome šta se zaista krilo iza ove drske likvidacije, koji su motivi, a ko nalogodavac, još ne znamo.
Ivan Đorđević
Samo mjesec dana kasnije, u Johanesburgu je u klasničnoj sačekuši izrešetan Ivan Đorđević (59). Takođe u prijepodnevnim časovima, oko 11.30, Đorđević se automobilom dovezao u luksuzni stambeni kompleks Brajnston gdje je živio.
Pored njegovog blindiranog vozila zaustavio se BMW iz kog su izašla dvojica maskiranih napadača sa poluautomatskim puškama R5. Stali su ispred Đorđevićevog “mercedesa” i ispalili čak 26 metaka. Od kiše metaka Đorđević je pokušao da pobjegne kroz suvozačeva vrata, što se jasno vidi i na snimku koji su zebilježile nadzorne kamere.
Riješeni pucači potrčali su za njim i dokrajčili ga sa nekoliko hitaca. Preminuo je na licu mjesta.
Kod njega su, navodno, pronađena dokumenta na ime Ivan Lazarević. Nakon likvidacije napadači su pobjegli svojim BMW-om, koji su potom zapalili na otvorenom polju nekoliko kilometara dalje.
Ne treba zaboraviti da ovo nije prvi put da su u na najvećem kontinentu pucali na Đorđevića. U septembru 2017. godine teško je ranjen dok je sjedio u svojoj “tojoti”, parkiranoj u blizini jednog restorana u Berdfordvju. Na njega su zapucali nepoznati napadači a u bolnicu je primljen sa četiri prostrelne rane. Samo pukom srećom izbjegao je sigurnu smrt.
U bolnici je tada proveo nekoliko mjeseci, bio je u kritičnom stanju, povrijeđena mu je bila vilica, ali se na kraju ipak izvukao. Šta je bio motiv ove pucnjave ali i ubistva koje je uslijedilo dvije godine kasnije, ostala je misterija. Isključena je mogućnost da su ga napadači odabrali nasumično, jer je prilikom ranjavanja u njegovom automobilu pronađena veća količina novca, netaknuta.
Kao i Smiljkić, Đorđević se dovodi u vezu sa odbjeglim Dobrosavom Gavrićem, a mediji u Južnoj Africi o njihovom odnosu pisali su kao o bliskom i prijateljskom. I srpskoj policiji bio je poznat jer je bio hapšen sa većom količinom droge.
Mark Bečelor
Već u julu uslijedila je nova likvidacija. Iako meta nije bio Srbin, već bivši fudbaler Mark Bačelor, i ovo ubistvo dovedeno je u vezu sa srpskim kriminalnim miljeom, decenijama ustoličenom u Južnoj Africi.
Po dobro poznatom scenariju, Bačelor se nalazio u automobilu parkiranom u neposrednoj blizini njegove kuće kada su njegovom vozilu prišla dvojica napadača na motorima i osuli paljbu u njegovom pravcu.
Kiša metaka namenjena fudbaleru nije poštedila njegovog baštovana koji je sjedio na suvozačevom mjestu, mada je on prošao “samo” sa povredama.
Gotovo istog dana južnafrički mediji su počeli da raspredaju teorije koje se kriju iza ubistva, a u svakoj od njih nalazili su se Srbi. Način likvidacije opisali su kao tipično srpski, a u prvi mah nije bilo lako povezati tamošnjeg fudbalerima sa poslovima kojima su se bavili srpski kriminalci, uprkos tome što je fudbaler bio konfliktna ličnost.
Tako je bilo sve dok u javnosti nije isplivalo da se Bačelor možda ubijen zbog navodne uloge u krađi tone kokaina koja je krajem 2018. godine krijumčarena. Sa istom drogom povezali su i Ivana Đorđevića, sumnjajući da su zajedno učestvovali u krađi. Zbog toga je isti tim istražitelja radio na oba ubistva ali u svojim istražnim radnjama nisu daleko odmakli jer ubice Đorđevića i Bačelora ni danas nisu privedena pravdi.
Ilija Marinović
Dva mjeseca kasnije kao bomba u srpskoj javnosti je odjeknula vijest da je u JAR pucano na još jednog Srbina. Vremešni Ilija Martinović (71), koji je u Južnoj Africi živio duži niz godina, ranjen je u pucnjavi u svom auto-servisu. Navodno su maskirani napadači upali u servis, vezali njegovog zeta, a od njega zahtijevali da mu preda crnu torbu.
Sagovornici beogradskih medija upoznati sa prilikama u JAR o Martinoviću su govorili kao o čovjeku koji se u toj zemlji ne bavi kriminalom, ali kao o muškarcu koji dobro poznaje sve srpske kriminalce koji žive i borave tamo.
Zanimljivo je da je Martinović bio prisutan kada je u julu prošle godine izrešetan Srbin Darko Kulić, nekadašnji saborac Đorđa Božovića Giške.
Kulića su nepoznati napadači 17. jula prošle godine izrešetali sa 30 hitaca, prilikom čega je ranjena i njegova supruga. Sumnjalo se da je Kulić stajao iza ubistva Gorgija Gorga Darmanovića (58) koji je likvidiran 6. maja u Beogradu gdje se krio od južnoafričkih kriminalaca i vlasti, a da je Martinović upucan jer je vidio ubice Kulića.
Goran Relić Trta
Još jedno nerazjašnjeno ubistvo dogodilo se u novembru u Johanesburgu, kada je likvidiran Goran Relić Trta (50), poznat srpskoj policiji.
Relić se čitavu deceniju nalazio na Interpolovoj poternici zbog ubistva u Zemunu, a u Južnoj Africi je živeo sa lažnim dokumentima, gdje se i oženio vjerovatno kako bi u potpunosti zavarao trag našoj policiji.
U rodnoj Srbiji tražili su ga zbog ubistva vlasnika mjenjačnice “Zvonce”, Zvonka Pilčevića (37) 2009. godine u Zemunu. Bio je osumnjičen da je sa Nikolom Bulatovićem (45), zvanim Pidža, nasmrt pretukao vlasnika.
Narednog jutra, Pilčevićevo tijelo, gotovo neprepoznatljivo od udaraca, pronađeno je u Ulici Stevana Jovanovića, na trotoaru. Tokom uviđaja utvrđeno je da je vlasnik mjenjačnice brutalno nasmrt pretučen na drugom mjestu, pa da je potom dovezen i izbačen na ulicu gdje je i pronađen.
Istraga je pokazala da su Relić i Bulatović muškarca poslije premlaćivanja, ubacili u gepek, a onda ga dovezli do Ulice Stevana Jovanovića i tu ga izbacili na ulicu. Nakon toga njima se izgubio svaki trag. Sumnja se da je motiv ubistva bio zelenaški dug, tačnije da je vlasnik mjenjačnice na sebe preuzeo drug prijatelja koji nikada nije mogao da izmiri, a onda su kamataši angažovali Bulatovića i Relića da “odrade posao”.
Južnoafrička policija tražila pomoć Srbije
Koliko su krvavi obračuni srpskih kriminalaca zadali muke tamošnjoj policiji, govori podatak da su nakon niza likvidacija zatražili pomoć srpske policije, a oglašavao se i naš ambasador u toj zemlji.
Novinarka portala Njuz24 koji je pomno pratio svaki metak adresiran na Srbine u JAR, Mendi Viner, konstatovala je da serija ubistava u kojima su učestvovali Srbi ogrezli u organizovani kriminal nisu izolovani incidenti, a posebno brine podatak da najmanje šest takvih ubistava nikada nije riješeno.
– Postoji tim raznih stručnjaka iz različitih oblasti koji rade na ovim slučajevima. Sarađujemo i sa srpskim vlastima preko Interpola i diplomatskih kanala, naročito kako bismo identifikovali pojedince koji su u ove slučajeve uključeni – izjavio je policijsi brigadir Viš Naidu, dok je novinarka ubistva komentarisala kao smjela, a pucače kao “dobro obučene vojnike”.
Fatjona Mejdini, koordinatorka terenskog rada observatorije Globalne inicijative protiv međunarodnog organizovanog kriminala u jugoistočnoj Evropi, objasnila je za Njuz24 da “kriminalci sa zapadnog Balkana Južnu Afriku vide kao daleku zemlju gdje će organima vlasti biti gotovo nemoguće da ih pronađu, i to ne samo iz razloga što ne postoje jaki kanali za razmenu informacija i izručenje.
Pozivajući se na izvore iz Južne Afrike i Srbije, Njuz 24 pisao je da je najvjerovatnije motiv za bujicu ubistava oko Johanezburga unosna trgovina narkoticima, ali nema dokaza, s obzirom na to da su ubistva nerješena.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu